Ceca i Muci

20 godina od Mucijeve smrti Ceca Bojković za Gloriju: Jako sam se uvredila, osećala se odbačenom, nevoljenom, bez podrške

Autor:

03.03.2024 19:30

Foto: Romana Slačala za magazin Gloria

Foto: Romana Slačala za magazin Gloria

Svetlana Ceca Bojković za Gloriju, povodom obeležavanja 20 godina od smrti velikog reditelja Ljubomira Mucija Draškića, govori o detaljima njihovog zajedničkog života i otkriva da je često teatar poredio sa fudbalom



Za mnoge su Ljubomir Muci Draškić i Svetlana Ceca Bojković tokom dvadesetak godina zajedničkog života na srpskoj umetničkoj sceni predstavljali ono što su Mira i Bojan Stupica bili na jugoslovenskoj.

Muci, poznat po svojoj iskrenosti, odmah bi rekao da se od Bojana razlikuje utoliko što nikada nije bio onoliko nekritičan prema Svetlani kao što je to bio zaljubljeni Bojan prema Miri Stupici.

Marko Krunić za magazin Gloria

 

Ljubomir Muci Draškić kao umetnik nije voleo da se eksponira, a glumci i svi saradnici koji su radili sa njim znali su koliko je bio ne samo talentovan reditelj već i izuzetno obrazovan intelektualac koji je plenio svojim mirom i diskrecijom. Klonio se velikih reči.

Svetlana Bojković (76) i Muci bili su zajedno 21 godinu, u braku 14. Za sve njene velike uloge, najveće koje je ostvarila upravo u tim godinama zajedničkog života, imao je samo dve proste rečenice:

“U redu je. Dobro je, dobro.”

Pročitajte Tri braka i problemi sa trudnoćom - Svetlana Bojković progovorila o najtežim trenucima

I to je bio najveći kompliment koji je kao glumica od njega dobila:

- Srećom, ja sam već bila dovoljno odrasla i sama sam bila zadovoljna znajući da sam nešto dobro uradila.

Privatni album ustupljen za magazin Gloria

 

Davno u jednom intervjuu Svetlana mi je otkrila da je tek posle premijere komada “Madam San Žen” 1985. godine u Narodnom pozorištu kazala sebi: “E, Svetlana, sada si glumica.”

Imala je tada 38 godina! Danas se za Gloriju priseća te predstave u režiji Mucija Draškića:

- Probamo, meni je to prva predstava u Narodnom pozorištu, Muci svima režira, nekome i foršpiluje, nekome “glumi”, samo meni ništa. A ja imam glavnu ulogu, stalo mi je da u toj prvoj predstavi u Narodnom budem najbolja što mogu.

Konačno ga upitam: “Šta je ovo, ti svima režiraš, samo meni ne? Ni da mi kažeš nešto.” Na to mi on, onako mirno, uzvrati: “Šta imam da ti kažem, samo ti radi svoje.” I tako je bilo do kraja, radi ti svoje.

Vukica Mikača za magazin Gloria

 

Jako sam se uvredila, osećala se odbačenom, nevoljenom, bez podrške... Ipak, naposletku je sve bilo kako treba. Nisam mnogo radila sa Mucijem, samo šest predstava. Ali sve su bile dugovečne.

Kad je počinjao da režira, Muci je uvek polazio od prostora i sam je crtao scenografiju. Znao je i šta je radionica, to ga je Bojan naučio kad je bio mlad, da treba da zna sve što se odnosi na zanat.

I radnici su ga obožavali jer je tačno imao ideju šta hoće i šta može da se izvede.

Pročitajte Svetlana Ceca Bojković prvog muža ostavila zbog Mucija Draškića - Moji brakovi su se preklopili!

Umeo je da na sceni napravi prostor u kome se on kao reditelj i glumci osećaju komotno da mogu da funkcionišu. Nije voleo mnogo da priča, ni da teoretiše. U radu sa glumcima krasio ga je poseban kvalitet - nikada nije zamenio glumca jer se učinilo da je podela bila pogrešna.

U tome ga je sprečavala njegova etika pošto je smatrao da je odgovoran za svakog glumca kog je odabrao da igra. Puštao ga je da greši, da traži lik, govorio je: “Proći će ga, mora to da iživi.” I stvarno je bio u pravu.

Svetlana Ceca Bojković za Gloriju - Muci je bio opsednut rekonstrukcijom Ateljea 212

Razgovor o pozorištu bio je stalna tema. Naročito u dugim godinama rekonstrukcije zgrade Ateljea 212. Muci je po ceo dan bio na gradilištu sa inženjerima, arhitektama, radnicima.

- Bio je opsednut tom gradnjom, kao da pravi sopstvenu kuću. Jednom je izjavio, mislim u intervjuu Feliksu Pašiću, da nikada nije sebe toliko uložio u gradnju svog doma koliko u podizanje Ateljea.

A ja sam u to vreme nešto renovirala u stanu u kome smo živeli u Kosovskoj ulici. On tu nije ni prstom mrdnuo, ali se nije ništa ni protivio. Govorila sam da ja radim za Kosovsku 13, a Muci za Atelje. Bio je posvećen tom pozorištu i svih 11 godina koliko je bio upravnik odlazio je tamo i preko dana i uveče.

Dva puta dnevno je tu dolazio i brinuo da li je sve kako treba. I kada više nije bio upravnik, i kada je otišao u penziju, nastavio je da ide u Atelje.

Privatni album ustupljen za magazin Gloria

 

Kao profesor na Fakultetu dramskih umetnosti inicirao je da se napravi scena “Mata Milošević” za mlade glumce. Govorio je da se u pozorištu brzo stari i da je uvek potrebna pristižuća mlada krv.

Pratio je mlade glumce, pa tako pamtim kako me je jednog dana u bifeu Ateljea upoznao sa dvojicom klinaca, još studenata glume: “Vidi, Rado, ovo sam pazario, bekovski par Jezdić-Lupulović.”

Pružili su mi ruke Rastko Lupulović i Nenad Jezdić. Rastko će brzo postati najmlađi dobitnik Sterijine nagrade u istoriji ovog festivala, da bi se potom zamonašio i danas je vladika Ilarion. Muci je bio zaljubljenik u fudbal:

Pročitajte Ceca Bojković očajna, estetska korekcija nije dala željene rezultate (foto)

- Koristio je fudbalske izraze u pozorištu, pa je tako Rastka i Jezdu zvao bekovski par Jezdić-Lupulović. Kako se ja, nažalost, uopšte ne razumem u fudbal, nisam sa njim mogla da pričam o tome. Ali sam upamtila suštinu njegovog poređenja utakmice sa pozorišnom predstavom.

Govorio je da fudbalski trener mora da rasporedi ko vodu nosi, a ko igra igru. Isto kao i reditelj u pozorištu. Reditelj, kao i selektor, mora dobro da poznaje svoju glumačku ekipu, da uskladi unutarnje odnose.

Kao što se neki glumci ne podnose, tako je i među fudbalerima. I zato trener mora da ih uskladi, kao što je Muci usklađivao glumce. Bio je majstor u tome.

Svetlana Ceca Bojković za Gloriju otkriva da je Muci bio sjajan kuvar

Drugo majstorstvo, kućne prirode, pokazivao je u kuhinji. Bio je vrstan kulinar i u kuvaru kompozitora Vokija Kostića, koji je bio Svetlanin i njegov kum na venčanju, nalazi se jedno jelo koje nosi Mucijevo ime:

- Muci je svaki originalni recept menjao uz neku svoju improvizaciju. Obožavao je najpre da ide na pijacu, da nabavlja namirnice u ogromnim količinama, a potom da kuva. Kaja (Katarina Žutić, Cecina ćerka iz braka sa Milošem Žutićem, prim. aut.) je uz njega naučila sve ono što i danas sprema.

Boško Karanović

 

Nije voleo uveče ništa hladno da jede, kao što bih ja pojela sendvič. On je voleo toplo, i u ponoć bi za tili čas napravio “riso con burro e parmigiano”. Obareni pirinač sa buterom i parmezanom. Sjajan ukus, kao što su bila ukusna sva njegova jela. Naručivao bi štuku da bi je spremao na podvarku. Poseban specijalitet.

Ako se zbog nečega Svetlana ljutila na Mucija, bilo je to zbog njegovog nemara, zbog nebrige o sebi:

- On jednostavno nije hteo da ide kod lekara ni kada je bio bolestan. Molila sam ga da ide da se “čekira”, a on bi odgovarao: “Šta ću tamo, kad odeš kod lekara, on ti obavezno nešto nađe.” Ponašao se kao da za njega ne postoji bolest, i to je, nažalost, na kraju bilo fatalno.

Pročitajte Inspirisano Boljim životom - Zavirite u stan Cece Bojković

Isuviše je pripadao pozorištu, pa je odlazak na godišnji odmor izgledao kao da on meni to čini, jer sam ne bi nigde išao. Mada, naše poslednje letovanje u Tunisu, naravno na moje insistiranje, bilo je i za njega pravo uživanje.

Znam da ga je jako boleo raspad Jugoslavije, kao i njegovog prijatelja, slikara Stojana Ćelića. Verujem da je to ubrzalo njihov odlazak.

Mnoge danas sredovečne glumce i glumice Muci je primio u Atelje. Svima nam mnogo nedostaje i zato ga često pominjemo u Ateljeu, prepričavamo njegove duhovitosti kojima se sa ljubavlju smejemo i tako imamo osećaj kao da je sa nama. 

Romana Slačala za magazin Gloria

 

 

Komentari. (0)

Loading