Nova lica vaterpolo reprezetancije samouverena - Ne brinite, imaćemo šampione i u budućnosti!

Autor:

06.03.2021 18:00

Foto:

Foto:



Nova lica u vaterpolo reprezentaciji Srbije Gavril Subotić, Đorđe Vučinić, Nikola Dedović, Radomir Drašović i Dimitrije Rističević garantuju da ćemo i u budućnosti imati šampione za bazen i balkon

U godini kada bi vaterpolo reprezentacija Srbije trebalo da brani u Tokiju zlatnu medalju osvojenu na Olimpijskim igrama u Riju, selektor Dejan Savić predstavio je nova lica koja će se u budućnosti truditi da održe šampionsku reputaciju koja se godinama gradila. Gavril Subotić (25), Đorđe Vučinić (23), Nikola Dedović (29), Radomir Drašović (22) i Dimitrije Rističević (28) naslediće u bazenu, nadamo se i na balkonu, asove poput Andrije Prlainovića, Filipa Filipovića, Gojka i Duška Pijetlovića i Branislava Mitrovića.

Gavril Subotić posebno je ponosan na činjenicu da je reprezentacija pravi primer na svim poljima.

- Pored sporta, i fer borbi u bazenu, uzor smo, naročito mladima, i kad je u pitanju moral, što je odraz neverovatnog duhovnog razvitka, jer se sve borbe u krajnjoj liniji svode na onu najtežu, borbu sa samim sobom. Svi momci su istinski šampioni i pravi uzor nama mlađima koji bi trebalo da preuzmemo reprezentaciju i nastavimo njihovim putem kad završe karijeru. Posebno što se tiče morala i duhovnosti, kao i kodeksa ponašanja. Da bi ekipa dobro funkcionisala, izuzetno je važno zajedništvo.

Gavril ističe da sve u timu mora da se složi kako bi se došlo do uspeha, a za to je vrlo važna i podrška navijača.

- Oni na kraju krunišu sve te uspehe. Kad izađemo na balkon Skupštine grada Beograda i pogledamo taj narod koji je sve preživljavao zajedno sa nama, puno mi je srce. Ne možemo jedni bez drugih, a biti deo ove reprezentacije velika je čast i privilegija, ne samo u sportskom smislu nego i ljudskom.

Iako ima kratak reprezentativni staž, Đorđe Vučinić je već shvatio na kojim principima funkcioniše najbolji srpski vaterpolo tim.

- Uvek dajemo sve od sebe u svakoj utakmici, a u Tokiju ćemo biti posebno motivisani da se okitimo medaljom. Pucamo opet na prvo mesto, ali idemo korak po korak, brusimo formu. Ukoliko se dogodi da moral padne, tu su stariji i iskusniji igrači da podignu ekipu. Mi mlađi smo uvek uz njih. Nema čarobne formule da se oporaviš od poraza, jer niko nije nepobediv, ali svi se trudimo da to prebrodimo što brže i da gledamo samo napred.

Tišina koja smeta!

Treninzi jesu naporni, potvrđuje Radomir Drašović, ali ih sad podnosi mnogo lakše nego kad je bio mlađi.

- To nam je bio problem kad smo trenirali a naši vršnjaci se zabavljali, ali sad sam se već navikao. Može da postoji eventualno samo strah od hladne vode, jer kod nas u Srbiji često temperatura u bazenu nije odgovarajuća. Umesto 26 stepeni, koliko je standard, ponekad se spusti na 24 i onda nam bude hladno posle dužeg vremena provedenog u vodi. Možda se to nekome čini kao nijansa, ali razlika je prilično velika.

Golman Dimitrije Rističević oseća veliku čast što je postao deo reprezentacije Srbije.

Pročitajte i Humani gest Branka Lazića: Jedan čovek može da spase sedam života

- Moraš biti savršeno spreman, sve drugo se tada zaboravlja. Daješ sve od sebe i pokušavaš da uradiš ono najbolje za svoju ekipu. Ne treba ti nikakva posebna motivacija, samo staviš kapicu na glavu i doživiš posebnu čast da braniš boje svoje zemlje. To je najradosniji trenutak.

Pandemija jeste psihički naporna jer moramo često da se testiramo, a igranje bez publike postalo je vrlo monotono. Prazne tribine su neuobičajena slika, baš kao i tišina, pa se čuje svaka izgovorena reč. Mada, kad utakmica počne, trudim se da budem koncentrisan samo na igru.

Za Nikolu Dedovića tokom pandemije najstrašnija je neizvesnost, strašnija je čak i od korone koju je preležao.

- Od marta prošle godine nekoliko meseci ništa nismo radili i svi smo jedva čekali da se vratimo u bazen. Iščekivanje da li će takmičenja biti ili neće jeste najgore, to stvara veliki psihološki problem. Imao sam koronu tokom januara, srećom bez ozbiljnih simptoma, pa sam tri nedelje proveo u kući. Posle svih testova koje sam morao da prođem, sad se polako vraćam u formu, bez pritiska. Najvažnije je da se stvari vrate u normalu i da se takmičenja više ne odlažu.