Milorad-Miki Damjanović: U potrazi za skrivenim lepotama Atine

Autor:

17.01.2019 19:00

Foto:

Foto:



U jednom od najstarijih gradova Evrope glumac Milorad- Miki Damjanović doživeo je katarzu kada se popeo na Akropolj, dopuštao je sebi da se izgubi kako bi bolje upoznao metropolu i ljude i uživao u grčkoj kafi pre koje se služe ratluk i hladna voda

Kako sam tokom devedesetih, zbog prilika u našoj zemlji, bio sprečen da putujem i posetim makar evropske prestonice, odlučio sam da to uradim sada, i to na svoj način, jer ne volim putovanja sa vodičem. Ponešto istražim na internetu i od ljudi koji su već bili u tim mestima zatražim preporuke na teme gde jesti, kako funkcioniše gradski prevoz i koji kvartovi eventualno nisu bezbedni za turiste. Sve drugo otkrivam i istražujem sam. Uživam u tome da zaustavim meštane i pitam ih za pomoć, to je ujedno prilika da ih upoznam ili makar steknem neku sliku o njima, jer oni su ti koji čine dušu grada. Tako je bilo i kada sam boravio u Atini.

Izbor glumca

Poznavanje istorije ovog grada, jednog od najstarijih na svetu, kao i poseta njemu stvar su lične kulture, a nekako i logičan izbor za glumca, čini mi se. Videti kolevku civilizacije, prva pozorišta i podsetiti se zanimljive grčke mitologije veličanstveno je iskustvo.

Bratska povezanost

Moj prvi utisak po sletanju u Atinu bio je vreo i lepljiv vazduh, zatim udaljenost aerodroma, veličina grada, čistoća metroa, miris mora i baklava, ali i prljavština po ulicama. Atinjani su tradicionalno ljubazni i gostoprimljivi, a pogotovo je teško ne primetiti koliko su na neki poseban način dobronamerni kada čuju da dolazite iz Srbije. To se oseća svuda. Zaista nas doživljavaju kao braću.

Ponosna straža

Obišao sam sve što je “pod obavezno” kada ste u Atini: Akropolj, Partenon, Arheološki i Muzej pozorišta, trg Monastiraki, jedan od najstarijih, od kojeg se nastavlja stari kvart Plaka, kao i Sintagma skver, na kome se svakih sat vremena smenjuje straža. Koreografija smene vojnika kojima je najveća čast da na plus 50 stepeni stoje mirno na suncu ispred Parlamenta budi iskreno divljenje. Od Monastirakija, koji je raj za ljubitelje grčke kuhinje jer se na njemu nalaze najbolji grčki restorani gde se nude najukusniji giros i suvlaki, možete se popeti ka Akropolju uskim, kaldrmisanim ulicama Plake.

Akropoljska katarza

Možda jeste opšte mesto, ali kada se popnete na Akropolj, zaista doživite jednu vrstu katarze. Dionizijevo pozorište vas već u prvi mah ostavi bez daha, a ni ne slutitite da ćete kada stanete ispred Partenona i pogledate ga odozgo osetiti svu njegovu ekskluzivnost. Pa tu su se igrale predstave pre više hiljada godina!

Gradske oaze

U svakom velikom gradu volim da posetim zoološki vrt. I dalje mi je omiljeni onaj u Kairu, mada je i atinski čaroban. Otvoren je 2000, na površini od 20 hektara, u njemu je više od 2.000 vrsta životinja i stalno se razvija. U strogom centru grada nalazi se i Nacionalna bašta, koja privlači svojim mirom. Iz gradske vreve, odmah pored Sintagma skvera, ulazi se u oazu tišine. Opijaju vas mirisi nekoliko hiljada vrsta biljaka dok prolazite pored fontana i malih jezera. Kao da neko snizi temperaturu za sedam-osam stepeni, premda meni kao letnjem detetu atinska klima nije teško pala.

Skrivena mesta

Istražujući grad naišao sam i na skrivena mesta koja ne spadaju u njegove atrakcije, ali su meni bila vrlo zanimljiva. Najlepše koje sam posetio bila je jedna mala taverna gde dolaze grčke porodice, starije dame, mladi parovi i tek poneki zalutali turista koji je, kao i ja, imao sreće da se nađe tu i doživi autentičnu domaću atmosferu.

Grčka kafa

Posle dugih šetnji i obilazaka najveće zadovoljstvo predstavljalo mi je ispijanje grčke kafe u kafićima, u kojima vam, kada sednete, prvo donesu hladnu vodu i ratluk da dođete sebi i malo se okrepite od vrućine. Uživao sam takođe u grčkim vinima, sveže ceđenim sokovima, preukusnom voću i povrću i tradicionalnim jelima: punjenom paradajzu i paprikama, jagnjećim kotletima, musaki, a najviše u pohovanom kozijem siru saganakiju, kako se zapravo zove specijalni tiganj u kome se prži. Iako ceo jedan deo Atine nudi prezanimljiv i bogat noćni život, tamo nisam provodio vreme. Ušao sam u period života kada mi diskoteke i izlasci nisu prioritet.

Šoping

U Atinu sam došao u vreme velikih rasprodaja. Iskoristio sam to da malo obnovim garderobu. Kupio sam i magnete za frižider, koje donosim u Beograd sa svakog putovanja, a u mom prtljagu našlo se mesta i za nekoliko flaša dobrog grčkog vina.

Ne propustiti

Na severnoj strani Akropolja nalazi se hram Erehtejon. Njegov naziv potiče od imena mitskog kralja Atine Erehteja, a jedan od mitova kaže da je na tom mestu živela zmija boginje Atine. Hram je poznat po karijatidama, statuama žena koje drže krov nad tremom građevine.

Atina trivija

Atina ima dugu tradiciju u sportovima i organizaciji sportskih takmičenja. Na stadionu Panatinaiko, poznatom i kao Kalimarmaro (u prevodu mermerni, jer je u potpunosti izgrađen od belog mermera), koji rekonstruisan od ostataka stadiona iz antičke Grčke, održane su prve moderne Olimpijske igre 1896. godine. Grčka prestonica drugi put je bila domaćin Olimpijskim igrama 2004, koje su otvorene na stadionu ‘Spiridon Luis’. Ovaj, najveći stadijum u Grčkoj, ugostio je i dva finala Lige šampiona, 1994. i 2007.

Maja Gašić

Autor