Ekskluzivno

Ruška Jakić samo za Gloriju: opalio mi je šamarčinu i morala sam da se vratim nazad!

Autor:

23.06.2021 23:00

Foto:

Foto:

Posle tri razvoda i mnogobrojnih gubitaka, novinarka Ružica-Ruška Jakić naučila je da uživa u svakom danu, otkriva detalje druženja s Momom Kaporom i Aleksandrom Joksimovićem, objašnjava kako je Slobodana Penezića Krcuna učila lepim manirima i ističe da je malo brine što joj prilaze devojke da se slikaju s njom



Novinarka, autorka emisije “Ljubav i moda” Ružica-Ruška Jakić nikog ne ostavlja ravnodušnim. Iako samouvereno korača devetom decenijom života, zahvalna je što je stekla veliki prtljag jednako lepih i ružnih uspomena. Rečenicom “Neki me vole, neki mrze, a ja za sebe mislim da sam fantastična” i emisijom koju je uradila sa samom sobom ustalasala je duhove kad je počela televizijsku karijeru, kao i izjavom da se svakog jutra pogleda u ogledalu i kaže “Dobro jutro, lutko”.

- Kad sam je prvi put izgovorila, svi su mislili da sam odlepila, a danas je to mnogim ženama postalo mantra. Želela sam na taj način da objasnim ženama da ne treba da odustaju, da je život kratak i da svi imamo i slobodu i volju da biramo kojim putem ćemo krenuti. Ja sam izabrala ovaj, s mnogo iskušenja, bola, straha, padova i uspona.

Jakov Simovic

 

U porodičnoj kući na Zvezdari odrasla je uz starijeg brata Branka, koji joj sve više nedostaje. Otac Sreten bio je predratni diplomata, doktorirao je prava na Sorboni, govorio sedam jezika i bio u kraljevoj službi. Tokom rata je bio u nemačkom logoru, kasnije je kao politički osuđenik proveo 18 godina u Sremskoj Mitrovici na robiji. Majka Evgenija Barberis, grčko-češkog porekla, bila je izuzetno stroga, pa je Ruška na igranke i druga gradska zbivanja išla najčešće s bratom.

Pročitajte i Imamo i dokaz: I Ruška Jakić je nekad bila mlada!

Jakov Simovic

 

- Branko je bio zgodan dasa, pravi mangup i zaštitnik. Uz njega mi se u životu nije dogodilo da me neko popreko pogleda, kamoli nešto drugo. Odrasla sam s njim i njegovim drugarima, išli smo na igranke na Zvezdine terene na Kalemegdanu, bilo je to vreme ljubavi, mode, baletanki, vespi. Kad sam htela da izađem sama, imali smo dogovor: ako cigla stoji na terasi, znači da sam stigla kući. Ponekad sam čučala na terasi i slušala šta brat i njegovi drugari pričaju o devojkama. Prvi šamar u životu dobila sam od njega, kad je počeo da mi se udvara jedan njegov drug. Mene je udario, a njega pitao: “Kako te nije sramota? Meni ne bi palo na pamet da tvoju sestru pogledam drugačije.” I drugi sam zapamtila. Desio se u Herceg Novom. Udvarao mi se jedan zgodni vaterpolista i zakazao mi sastanak u Meljinama. Branko me sreo na pola puta i pitao gde idem, a pošto sam samo promrmljala nešto, opalio mi je šamarčinu i morala sam da se vratim nazad s njim. Mnogo sam od njega naučila.

Ostatak intervjua pričitajte u aktuelnom izdanju magazina Glorija!

Komentari. (0)

Loading