Marija Bergam: Uživam u roditeljstvu i priželjkujem proširenje porodice

Autor:

29.10.2019 11:52

Foto:

Foto:



Dok s nestrpljenjem očekuje početak emitovanja serije “Senke nad Balkanom 2”, glumica Marija Bergam (28) sprema se da kao manekenka prošeta pistom na predstojećoj Beogradskoj nedelji mode. Sa suprugom Radivojem-Rašom Bukvićem (39), našim istaknutim dramskim umetnikom koji je izgradio svetsku karijeru, priželjkuje da u budućnosti podari svom trogodišnjem sinu Danilu sestru ili brata, jer joj je majčinstvo donelo mnogo sreće, zadovoljstva i ljubavi.

U seriji “Senke nad Balkanom” podarili ste lik zavodljive Maje Davidović, famme fatale. Vidite li sebe kao fatalnu ženu?

- Ne. Čovek se rodi s tim, to nosi ili ne. Uvek sam se trudila da izgled stavim u drugi plan, a ako treba da plenim, da to činim drugim kvalitetima. To je moj izbor.

Kako će se fatalna Maja Davidović izboriti sa svim zaveštanjima u “Senkama nad Balkanom 2”?

- Kada je reč o Maji i onome šta se njoj dešava, uvek je pitanje života i smrti. Velike stvari su u igri i povlače se veliki potezi. Ona je i dalje ozbiljan igrač, bori se protiv spletki i intriga koje se pletu oko Kralja Aleksandra i u tome ide do kraja. Čini mi se da će u drugoj sezoni ona biti za nijansu pozitivniji lik nego u prvoj.

U drugoj sezoni igra i vaš suprug Radivoje Bukvić. Kako se on snašao?

- Radivoje izuzetno poštuje rad Dragana Bjelogrlića. Kao i većina ljudi bio je iznenađen dometom koji je Dragan uspeo da dosegne u “Senkama”. Vrlo se radovao kada mu je ponuđena uloga u nastavku jer igra na francuskom jeziku. Francuzi koji su gledali novu sezonu “Senki” kažu da Radivoje govori čist francuski, kao da je Francuz, što je velika stvar.

Uspevate li vas dvoje da razdvojite privatno od poslovnog?

- Uspevamo, pogotovu od kada smo dobili dete. Retko stižemo da govorimo o poslu. Olakšava nam to što smo u istoj profesiji, pa znamo kako sve funkcioniše, koje su prednosti i mane, kako da se najlakše uskladimo.

Radivoje je u jednom intervjuu za Gloriju rekao da bi voleo da vaš sin Danilo ima brata ili sestru. Razmišljate li o proširenju porodice?

- Naravno da razmišljamo i da priželjkujemo proširenje porodice. Oboje uživamo u roditeljstvu.

Koliko vas je majčinstvo promenilo?

- Mnogo. Mislim da je to nešto najlepše što ženi može da se dogodi. Počela sam drugačije da gledam na stvari, život mi je postao lepši, ispunjeniji, smisleniji. Neke stvari koje su su mi se ranije činile vrlo važnim počela sam da relativizujem od kada sam dobila dete. Mislim da su mi se prioriteti zdravo promenili. Tek kad sam se ostvarila kao majka mislim da sam u potpunosti bila u stanju da sagledam vrednosti ljubavi, pažnje, podrške mojih roditelja. To se ne može sagledati do kraja pre nego što se postane roditelj.

Nastavak teksta pročitaje na sledećoj strani...

Jeste li nekad ljuti na sebe što ne provodite više vremena sa sinom i porodicom? Da li se preispitujete?

- Da, stalno se preispitujem. Glumački posao je zahvalan jer nemam mnogo radnih dana tokom godine. Dosta vremena provodim sa sinom, a kada to ne činim, grize me savest. Trudim se da se obrazujem na sve moguće načine, da mu pružim najbolju moguću negu i vaspitanje. To mi je najvažnije.

Obrazujete se po pitanju vaspitanja dece?

- Da. Treba čitati, postoje stručnjaci koji su napisali vrlo korisnu literaturu na teme kako vaspitavati decu, kako postupati u raznim situacijama, kako izbeći greške koje su naši roditelji pravili i možda ih preneli na nas. Sve to može dosta da pomogne u izgradnji odnosa roditelja i deteta. Suština je u tome da se prepozna dečja priroda, kakva god onda bila, i da se dete poštuje. Mislim da ne treba projektovati stvari i praviti od deteta ono što ono nije. Imala sam sreću da su moji roditelji tako postupali, da su mi dali čistu ljubav koja prati i podržava.

Život nosi mnogo stresa. Kako se borite s tim?

- Nikako. Trudim se da se ne nerviram, a nerviram se.

Praktikujete li psihoterapiju, meditaciju, jogu, unutrašnje razgovore sa sobom?

- Ne, ništa od toga.

Na koji način onda savladavate stres?

- Osnovno je prihvatiti to što nam se dešava kao neminovnost, naravno kada su u pitanju stvari protiv kojih se ne možemo boriti. Samim tim mislim da smo sebe već poštedeli. Kada se nešto prihvati i nosimo se sa tim bez mnogo roptanja, sve biva lakše.

Kako čuvate sebe?

- Teško, ali što sam starija čini mi se da sve više jačam i ne libim se da čuvam dostojanstvo i integritet kada su ugroženi.

Imate li neki strah?

- Sigurno. Što se posla tiče, na primer, plašim se da me ne gurnu u šablon i fioku koju zovem “zavođenje, štikla i kosa” i da nekako ne ostanem na tome. Ali imam sreću da je sledeća uloga koju spremam potpuno suprotna od svega što sam radila dosad. Generalno, rekla bih za sebe da nemam prevelika očekivanja ni od čega i ni od koga, što mi omogućava neku vrstu mira. Zadovoljna sam životom kojim živim.

Kako trajati?

- Strpljenje, pa rad na sebi, i time da drugima činimo ono što želimo sebi.

Učestvovaćete kao manekenka na predstojećoj Beogradskoj nedelji mode. Kako je došlo do saradnje sa modnim studiom Click i vašeg učešća na toj modnoj manifestaciji?

- Pre dve godine mene i mog supruga su pozvali da vodimo FEST. Tada nam se javio Nenad Radujević s predlogom da nam pomogne oko izbora garderobe. Odmah smo se razumeli, na neki način prepoznali, i nastavili da sarađujemo. Poznanstvo i saradnja sa njim su rezultirali da na neki način uđem u svet mode, u kojem se vrlo lepo osećam. Od Nenada i ostalih divnih ljudi koje sam sretala i sa kojima sam sarađivala imala sam priliku da se dodatno edukujem o svemu tome, na čemu sam im veoma zahvalna. Do sada sam radila nekoliko revija na Nedelji mode u Beogradu. Nenad me je spojio sa našim vrhunskim dizajnerima, s kojim sam ostvarila divnu saradnju. Oni su me oblačili, pozajmljivali mi haljine za razne događaje na kojima sam učestvovala. Na primer, haljinu Danijele Glišić nosila sam na premijeri “Senki nad Balkanom 2” na festivalu u Sarajevu. Stekla sam utisak da imamo izuzetno talentovane dizajnere koji bi mogli da naprave ozbiljne svetske karijere.

Šta za te dizajnere znači saradnja sa vama, a šta vama donosi saradnja sa njima?

- Stvar je prepoznavanja, srodnosti, ukusa i estetike koje delimo. Važno je prepoznati tuđi rad kao nešto vama blisko. Tako i mladi dizajneri u meni prepoznaju ono što nosim sa sobom i što radim, kao osobu koja im je bliska i koja može da promoviše njihove modele.

Pojavljujete se i u ulozi manekenke. Koliko modeling ima veze sa glumom i baletom kojem ste dali veći deo svog života?

- Nikakve, i to je prelepo. Nedavno, kada sam u Bitefu radila plesno-dramsku predstavu “Gradovi kojih više nema” jedne od najznačajnijih svetskih koreografkinja Konstance Makras, sa samo je reći iscrpljujućim probama od po osam sati i povratkom u baletsku formu u kojoj nisam odavno, rekla sam: “Trebalo je da budem model.” Meni je učešće u modi odmor, zabava, privilegija i potpuno uživanje. Kako to nije moj svet, već u tom svetu gostujem, prelepo se osećam. Upoznala sam predivne, vredne, kvalitetne ljude, vrhunske profesionalce, i nadam se da je ovo početak jednog divnog puta.