Miljan Prljeta: Švedska avantura s neodoljivim šarmerom Lanetom Gutovićem

Autor:

08.04.2018 21:00

Foto:

Foto:



Tokom evropske turneje sa predstavom ‘Art’ glumac i reditelj je u drugom po veličini švedskom gradu u čudu gledao ljude u letnjoj odeći na minus jedanaest stepeni a posle toga popio čaj koji mu je prijao više nego ikad

U drugom po veličini švedskom gradu boravio sam u februaru u sklopu evropske mini-turneje sa predstavom “Art”. Sa mnom su gostovale i moje sjajne kolege Milan Lane Gutović i Marko Gvero, koji igra u alternaciji sa Nebojšom Dugalićem. Već u avionu od Beograda, odakle smo krenuli na turneju, naš put postao je zabava zahvaljujući neponovljivim šalama Laneta Gutovića kojima ni stjuardese nisu mogle da odole. Kod jedne je uživao posebnu protekciju pa nas je ona konstantno zasipala sendvičima, sokovima, slatkišima i gomilom vlažnih maramica, sa kojima na kraju nismo znali šta da radimo.

Švedski sto nije švedski

U Geteborg smo stigli kolima iz Osla, gde smo takođe nastupali, što je nekih trista kilometara udaljenosti. Na pola puta napravili smo pauzu za ručak i natočili gorivo. Prvo sam bio iznenađen povoljnom cenom goriva, a onda i time da nam je uz glavno jelo servirano gratis predjelo, koje je bilo postavljeno kao švedski sto, samo što ga Šveđani ne zovu tako i čude se što smo mu mi dali to ime.

Studentski smeštaj

Do hotela u Geteborgu u kojem smo odseli uživao sam u pejzažima koji su mi se snažno urezali u sećanje. Sa obe strane auto-puta nalazile su se stene duž kojih su bile ledenice, ili bolje reći zaleđeni potoci koji su jasno davali do znanja da smo ipak na severu Evrope. Čim smo ušli u hotel, primetio sam da je lep, čist, skroman, rekao bih poput studentskog smeštaja. Posle, kada sam video gomilu mladih ljudi kako špartaju po njemu, shvatio sam da on to i jeste, a kolega Lane Gutović je to prokomentarisao rečima: “Konačno sam sa svojom generacijom!”

Na minusu

Predstava je bila zakazana istog dana uveče, pa sam ja, budući da sam je režirao, odmah otišao u pozorište da se pobrinem oko nekih detalja. U obilazak grada krenuo sam sutradan, nakon doručka, koji je opet bio švedski sto, i to ambiciozno peške jer hotel nije mnogo udaljen od centra. Želja za šetnjom mi je svakim korakom splašnjavala pošto je upravo tog jutra krenula u početku lagana, a kasnije sve jača oluja koja je uz sitan sneg razvaljivala kosti. Temperatura je bila minus jedanaest stepeni.
Dok sam koračao po olujnom Geteborgu, čudio sam se prolaznicima na biciklima ni izbliza tako dobro obučenim u zimsku garderobu kao ja. U jednom trenutku protrčali su pored mene neki ludi Šveđani sa gomilom dece u majicama i šortsevima, pevajući i smejući se. Onako promrzlog, umotanog od glave do pete, gledali su me kao ludaka, a i ja njih, moram da priznam. Na kraju sam se odlučio za kraću verziju razgledanja glavnih atrakcija strogog centra. Obilazak sam završio toplim čajem u jednom starom bistrou, koji mi je prijao više nego ikad, a nazad u hotel odvezao sam se taksijem.

Otrežnjenje

Poseban utisak i nezaboravno čuđenje kod mene je izazvao način na koji se stanovnici tamo, i mladi i stari, muškarci i žene - provode. Predstavu smo igrali za vikend, što je bila prilika da posle vidimo kako se svi Geteboržani tokom neradnih dana pretvaraju u pokretnu flašu u koju bez ikakvog smisla ubacuju gomile raznog, za nas nespojivog alkohola, i kako od učtivih ljudi postaju pokretne povraćke. Jedini cilj im je napiti se što više, zatim izbaciti iz sebe sve uneto, pa se opet napiti, i tako ukrug do ponedeljka. U nedelju, kada sam imao vremena i za šoping, sve je bilo zatvoreno. Nedeljom se Šveđani trezne i ništa ne radi. Ako ovo sa zatvorenim radnjama i trežnjenjem nije povezano, oprostite mi, ali tako su mi rekli neki naši mangupi koji žive tamo godinama.

Geteborg trivija

Prema jednoj legendi, kralj Gustaf Drugi Adolf prstom je pokazao na mesto gde se danas nalazi geteborški trg i rekao: ‘Ovde ćemo podići grad!’

Ne propustiti

Staro gradsko jezgro, smešteno na veštačkom ostrvu, privlači najveću pažnju turista, kao i Saborna crkva i zdanje starog suda nastalo u 19. veku. Oni koji nemaju previše osetljiv nos rado će odvojiti vreme i za posetu ribljoj pijaci, koja je jedan od simbola Geteborga.

Maja Gašić

Autor