Ljubiša i Mirjana Samardžić: Ljubav jača od svih tragedija

Autor:

09.09.2017 09:42

Foto:

Foto:



Slavni glumac Ljubiša Samardžić preminuo je u Beogradu u 81. godini posle teške bolesti, preneli su beogradski mediji. Legendu srpske i jugoslovenske kinematografije pamtićemo po brojnim ulogama a njegov život obeležila je i supruga Mirjana koja mu je bila bezrezervna podrška 50 godina. Ovo je priča o njihovoj ljubavi.

LJUBAV NA NEODREĐENO VREME

- Upoznao sam je na Bledu gde sam služio vojsku, a ona došla sa porodicom na letovanje. Bilo joj je 17 godina, meni 26. Kad sam shvatio da ispred sebe imam inteligentnu osobu koja u meni pokreće ljubav i strast, pokušao sam da je osvojim svim silama. Bilo je teško jer je ona smatrala da su glumci boemi. I njen deda, protojerej sremsko-mitrovačke crkve, govorio joj je: “Jao, dete. Pa gde glumac?” Ali, voljom, upornošću i ljubavlju uspeo sam da je osvojim.

A osvajao ju je, otkrio je, stihovima, pismima, telegramima, telefonskim razgovorima iz poštanskih kabina.

- I tako dve godine. Venčali smo se 3. jula 1966, zatim smo dobili Dragana i Jovanu. I sve ovo vreme ona me osmesima ispraća i dočekuje. Mira je stub kuće, moj oslonac i velika pomoć u realizaciji svih filmova i serija. Kakva je naša veza danas, posle toliko godina, rečito govori naše buđenje, kada se utrkujemo ko će pre da donese jutarnju kafu u krevet. Uz izležavanje i gustiranje kafe, i vesti od kojih nam se diže kosa na glavi, razmenjujemo misli uz najčešće suprotne stavove i komentare. Ta nesvakidašnja ljubav, prisnost, poštenje, ta brižnost, to je samo naše.

Jelena Jevremović nakon bolnog gubitka: Njene reči ljubavi i nade će vas inspirisati

Poznat kao umetnik koji brižljivo čuva intimu, prilikom rada na seriji “Miris kiše na Balkanu” otkrio je još nekoliko detalja o svojoj Miri. Upravo ove reči najbolje ilustruju njenu želju da o teškim danima kroz koje su prošli poslednjih mesec i po dana ne govori javno.

- Kao što je ljubav presudna u životu junaka “Miris kiše na Balkanu”, tako je i za mene ljubav bila presudna u izboru životnog saputnika, iako je moja majka “zagovarala” drugu. Zavoleo sam prelepu, šarmantu, pametnu i premladu Miru iz čestite građanske porodice. Vodio sam računa s kim počinjem zajednički život. Osećao sam da je ona žena mog života. I nisam se prevario. Mira je rasla u porodici koja poštuje dom, knjigu, muziku, pozorište, ali ponajmanje film. Venčanjem je u moj razbarušeni život unela unutrašnji red i mir, neophodan za mirnu karijeru glumca. Divio sam se njenom odnosu prema deci, meni, prijateljima, smislu za lepotu, a posebno komunikaciji s ljudima. Bila je i ostala ponosna. Ćutala je i kada jesmo i kada nismo imali, znala je da drugima podari radost i pomoć, i sve je uvek činila srcem, iskrenošću. I sve ove vrline unela je i u naš zajednički posao!

GORAK UKUS USPEHA

Koliko je njihova veza snažna videlo se nebrojeno puta, posebno kad su se suočili s najvećom tragedijom za svakog roditelja. Njihov prvenac Dragan-Gaga, sa kojim je Ljubiša 1990. osnovao producentsku kuću “Cinema Design”, preminuo je u 34. godini od leukemije.

- Sve smo učinili da pobedimo tu opaku bolest. Supruga Mira stalno se brinula o njemu, a ja sam danonoćno radio, snimao i slao novac klinici u Londonu. Da sam dopustio da me bol sruši, možda se nikad ne bih latio režije “Nebeske udice”. Svestan sam da je moja priroda hazarderska, neukrotiva, da nosi rizik, ali bio sam siguran da ću svojim instinktom i upornošću snimiti ozbiljan film o bombardovanju Beograda onako kako sam ga ja doživeo. Bombardovanje je pogoršalo stanje našeg sina, a i briga o njegovo dvoje male dece uvela nas je u novu agoniju. Za našu kuću najveća nagrada ovom filmu nije bilo ni učešće na Berlinskom festivalu 2000, ni njegova prodaja velikim svetskim televizijskim centrima, nego trenutak u kojem je naš bledunjavi sin, posle prve projekcije, sve to predvideo i iz kreveta nam ponosno šapnuo: “Film će ti ući u takmičarski program Berlina!”

Spas od ogromne tuge pronalazio  je u radu, a glavni oslonac i tada bila mu je njegova Mira.

- Kad je Gaga odlazio, mislio sam da neću izdržati i da će mi uskoro doći kraj. Mira me prenula i trgnula, jer je bila svesna da sam moralno pao, smršao, izgubio volju za bilo čime. Govorila mi je: “Čoveče, život je smrt, upamti to! Nastavi da radiš jer ćeš u tome naći smisao opstanka”. Bila je u pravu. Šteta što nije završila psihologiju.