Žarko Stepanov: Presrećan sam, Odri se vratila kući

Autor:

09.08.2019 21:10

Foto:

Foto:



Posle desetak dana tuge i neizvesnosti glumac Žarko Stepanov pronašao je izgubljenu kucu Odri, a njihov ponovni susret bio je ispunjen snažnim emocijama

Krajem juna, uoči polaska na odmor u Španiju, glumac Žarko Stepanov (36) izgubio je psa, mešanku Odri, koju je udomio pre dve godine kao štene od nekoliko meseci, što mu je veoma teško palo. Nedelju dana kasnije kuca se vratila kući, a poruka sa njenom fotografijom koja mu je stigla dok je bio na Ibici beskrajno ga je obradovala i učinila da ostatak letovanja provede miran i srećan.

- Bilo mi je izuzetno teško da odem na put a da ne znam šta je s mojim psom. Odri je nestala u Novom Sadu, gde je trebalo da bude kod mojih roditelja dok se ne vratim s odmora. Uzalud smo je nekoliko dana svuda tražili i razglasili njen nestanak preko radija, društvenih mreža i Glorije. Nisam mogao da otkažem aranžman koji je već bio uplaćen i krenuo sam na putovanje. Prvih desetak dana na odmoru nisam bio miran, neprestano sam brinuo gde je Odri, mada sam u dubini duše osećao da će se vratiti jer je pametna i snalažljiva, a onda mi je otac na viber poslao fotografiju mog psa u njihovom stanu. Bio sam presrećan i zapravo tek tada sam mogao da uživam u odmoru. Osetio sam veliko olakšanje nakon saznanja da je Odri dobro.

Kako je Odri pronađena?

- Nije prvi put da je ostavljam u Novom Sadu kod mojih i ona vrlo dobro poznaje kraj u kome moji roditelji žive. Njihov stan je na Limanu, u blizini parka gde postoji jedan ograđen deo za pse, u koji Odri voli da ide i igra se sa drugim kucama. Nedelju dana nakon što je nestala ugledala ju je jedna devojka kako stoji kraj kapije tog parka za pse i čeka da joj je neko otvori. Ta devojka ju je prepoznala sa fotografija sa društvenih mreža, na kojima je bio i broj telefona mog oca pa ga je pozvala. On je odmah došao po nju. Kako mi je kasnije ispričao, tresao se od sreće kada ju je video. Odveo ju je kući, fotografisao i poslao mi sliku.

Kako je izgledala nakon nedelju dana provedenih bez brige i pažnje na koje je navikla?
- Bila je mršava. Izgubila je dva kilograma, imala je po nogama rane koje su već počele da se pretvaraju u kraste, a zakačila je i poneku buvu. Sigurno nije dovoljno jela, a za rane ne znam odakle su, da li od koškanja sa drugim psima ili od toga što se negde zavlačila. Moj otac je Odri odmah odveo kod veterinara, koji ju je pregledao i prepisao terapiju. Nije bila vesela i razigrana kao inače, ali iz dana u dan bivala je sve bolje. Vratila je težinu, rane na nogama su zacelile.

Možete li da pretpostavite gde je bila?
- Moguće je da je sve vreme bila tu negde, a možda je i lutala. Uplašila se zvuka pražnjenja kontejnera dok je bila u šetnji sa mojim ocem, smaknula ogrlicu i pobegla. Pre će biti da je ovo drugo u pitanju, jer da je bila tu blizu, ranije bi došla pred zgradu ili u parkić. Ona taj kraj poznaje, svaki put kada odlazimo u Novi Sad uzvrpolji se i pre nego skrenemo u ulicu u kojoj moji žive, a kada uđemo u zgradu, nepogrešivo stane pred vrata njihovog stana.

Kako je izgledao vaš susret s njom kada ste stigli sa odmora?

- Pred moj povratak roditelji su je doveli u Beograd i čekali su me s njom u mom stanu. Bio sam presrećan. Veza i ljubav između psa i čoveka su posebne, a ja sam toga još više postao svestan kada se Odri izgubila. Ona je u prvom trenutku bila malo zbunjena, ustuknula je načas, a onda je krenula da skače na mene. Tako ona pokazuje radost kada me vidi, samo što je ovog puta to bilo izraženije. Satima potom tražila je da je mazim, gnjavim i da se igram s njom. Čini mi se da je tada još bila malo mirnija nego inače, ali već narednih dana vratila se u staru formu. I ja sam jedva čekao da nas dvoje krenemo u našu svakodnevnu rutinu istrčavanja i odlazaka u šetnju.

Brinete li da bi opet mogla da se izgubi?
- Sada joj malo čvršće zategnem ogrlicu da ne bi mogla sama da je skine i to je to. Ranije sam je vodio kod dresera, koji mi je rekao da ona nije pas kojeg treba puštati bez povoca, sem u ograđenim parkovima. Mislim da se više neće desiti da se izgubi. Drago mi je da se sve dobro završilo. Sada još više verujem u bezuslovnu ljubav koju pas može da pruži čoveku. Pogotovo psi koji su kao Odri, udomljeni mešanci. Uspeo sam, eto, i da se odmorim. Prethodnih dana snimao sam jedan sitkom i sinhronizacije, pripremam jednu predstavu u privatnoj produkciji, a brzo će doći i septembar kada ćemo u mom matičnom Pozorištu na Terazijama nastaviti probe za novi komad “Brodvejske vragolije”, čija je premijera planirana za oktobar.