
Skulptor i jedan od pokretača umetničkog festivala Devet u intimnoj abecedi otkriva zbog čega je udar groma jasna opomena, kako je ćirilicom pisao tekst na mađarskom i zašto koristi dva jastuka
a Art macht frei. Kada sam bio u Aušvicu, dugo sam ostao zagledan u natpis iznad ulaza na kome je pisalo “Arbeit macht frei”. U sebi sam promenio smisao te rečenice i zamislio kako u naslovu nestaju neka slova. Tako je nastalo “Art macht frei”, što znači umetnost oslobađa. Taj natpis sam i fizički izveo i okačio na ulazu u svoju galeriju.
b Bolest. Nešto o čemu se mnogo priča, a o čemu malo znam. Nešto čega se mnogo plašim.
c Cicija. Nije cicija ono što se misli. Cicija je samo nesigurna osoba, ako da deo sebe, ona drugačije gleda na poklon, za nju je on samo plen.
č Čovek. Čovek je biće koje svako drugačije vidi i definiše. Ne kapiram skroz šta je čovek i čemu služi, ali nekako izlazim na kraj s njim.
ć Ćirilica. Prvo sam u životu naučio mađarski jezik, pa tek onda srpski i ćirilicu. Često sam mađarski pisao ćirilicom.
d Deca. Moje dve najveće sreće na svetu: Tibor i Uma.
dž Džabe. Nešto si dobio, a nisi platio – srećna okolnost.
đ Đon. Moj prijatelj je u Budimpešti svirao kontrabas đonom od cipela njegovog dede. Kao mali zapamtio sam tu prisnost.
e Ekser. Gvožđe koje spaja. Kad ga udariš, shvatiš šta je – tu je.
f Fino je biti fin.
g Grom. Pojava koja se desi kao neka glasna opomena, a nikad ne razumem šta hoće da kaže.
h Hrabrost. Ona koja dolazi bez razmišljanja, nepozvana, beskompromisna.
Nastavak teksta pročitajte na sledećoj strani…