Stanko Crnobrnja: Atlantik Siti - sastajalište Lakija Lučana i Bagzija Sigela

Autor:

10.12.2016 18:15

Foto:

Foto:



Kultni reditelj i profesor na Fakultetu za medije i komunikacije zajedno sa partnerkom Deom odlučio je da istraži autentičnu Ameriku, pa je izbor pao na grad poznat po kockarnicama i dugim plažama duž kojih se proteže drveno šetalište, a ponuda morskih specijaliteta bila je za prave sladokusce

Proteklog septembra imao sam zakazane susrete sa kolegama na univerzitetima u Vašingtonu i Torontu. Pošto je između dogovorenih datuma bilo slobodnih dana, Dea i ja smo odlučili da na put pođemo zajedno i da to vreme i ta dva grada povežemo putujući severoistočnim delom Severne Amerike. Dakle, iz Vašingtona smo iznajmljenim automobilom krenuli za Toronto. Želeo sam da nas taj “road trip” povede u mesta koja su, kako se to danas kaže, ikonička za američki i kanadski način života. I zaista, put je bio prepun prizora i doživljaja koji su upravo to - autentična Amerikana. Rešili smo da prvo posetimo Atlantik Siti. Pomislio sam da ako postoji grad koji slikovito odražava uspone i padove koncepta koji se zove “američki san”, onda je to taj.

Bogatstvo okeana

Iako je zbog svoje burne istorije i brojnih kockarnica - kazina, širom sveta poznat kao “grad greha”, Atlantik Siti ima jedinstvenu, može se reći spektakularnu peščanu plažu koja se proteže duž čitavih 11 kilometara, i blagu suptropsku klimu koja i paklena leta ume da primiri “mekim” okeanskim povetarcem. A bogatstvo okeana čini ga mestom na kome se može pojesti možda i najraznovrsnija morska hrana na svetu.

Drveno šetalište

Mnogo pre kockarske “slave” ovog grada, još davne 1853, tu je izgrađeno prvo odmaralište. Amerikanci su to nazvali “resort” sa namerom osnivača da ceo grad, koji se zvanično formirao naredne, 1854. godine, postane velika destinacija za odmor. I tako je počela “filmski” dramatična bitka za ostvarenje jednog od glavnih dostignuća američkog sna - bogatstva.

Još 1870. Atlantik Siti je, prvi u Americi i u svetu, izgradio drveno šetalište duž peščane plaže, koje je nazvano “bordvok”. Ova inovacija bila je toliko uspešna i popularna da je kopirana u bezbrojnim priobalnim mestima širom SAD. Ušla je kao motiv i u popularnu muziku i postala nezaobilazni deo američke, odnosno holivudske ikonografije.

Grad iz ‘monopola’

“Zlatno doba” Atlantik Sitija nastupilo je dvadesetih godina prošlog veka, u vreme prohibicije. U SAD je kockanje tada bilo zabranjeno, kao i konzumiranje alkohola. Međutim, znalo se svuda po istočnoj obali da to baš i ne važi u “gradu greha”. Uz brojne džez i bluz klubove, restorane i radnje, posetiocima su nuđene i razne druge “atrakcije”. Sve to dovelo je do toga da ovaj grad postane najpopularnija turistička destinacija u Americi. U toj ponudi već 1921. izdvojilo se prvo takmičenje za mis Amerike, koje je Atlantik Siti izmislio, patentirao i pretvorio u još jedan nezaobilazni sveamerički događaj koji se, do dana današnjeg, kopira širom sveta.

Samouverenost moćnika koji su upravljali takvom, najpopularnijom turističkom destinacijom, odrazila se i na događaju koji je od 13. do 16. maja 1929. organizovao glavni reketaš i politički “bos” grada Nuki Džonson. Bila je to konferencija organizovanog kriminala na kojoj su glavni učesnici bili glavešina zloglasne Maserija familije Čarls Laki Lučano i gazda gangsterske bande iz južnog Čikaga Džoni “Lisica” Torio. Prisutni su bili i poznati gangsteri Mejer Lanski i Bendžamin Bagzi Sigel. Atlantik Siti bio je tada toliko zanimljiv i moćan grad da je 1935. inspirisao tvorce danas svetski poznate igre “monopol” da nazive ulica, avenija, bulevara i nekretnina preuzmu od stvarnih lokacija u njemu. Pa tako svako ko je ikada igrao “monopol” zna da je “Bordvok” najskuplja nekretnina i da vlasniku donosi najveći prihod ako se iznajmljuje.

Trampova imperija

Ipak, posle Drugog svetskog rata, ukidanja prohibicije i hapšenja glavnih gangstera stvari su krenule naopako za ovaj grad. Dugo je posrtao dok ljudi koji su ga vodili nisu, iz drugog pokušaja, uspeli 1976. referendumom da legalizuju “industriju igara”, odnosno kockanje na masovnom, organizovanom nivou. U ovoj reinkarnaciji grada, osim novih, sada legalizovanih gangstera koji su se pretvorili u legitimne biznismene, učestvovali su i mladi preduzimljivi kapitalisti, najčešće iz Njujorka, Kvinsa i Bruklina. Ambicijom i osećajem za publicitet izdvojio se jedan od njih, poslovni maher i novoimenovani predsednik SAD Donald Tramp. On je brzo uleteo u kazino biznis, a publicitet za svoje kockarnice osamdesetih godina obezbedio je tako što je u njima organizovao boks mečeve tada neprikosnovenog teškaša Majka Tajsona. U silovitom zaletu na velike profite poželeo je i da napravi najveći kazino-hotel u Atlantik Sitiju. Posle mnogo peripetija i poslovnih marifetluka otvorio je čuveni “Tramp - Tadž Mahal kazino-rizort”, čija je cena izgradnje iznosila milijardu dolara.

Velike pare za mali novac

To je pokrenulo čitavu lavinu planova za izgradnju novih i novih megakazina. Međutim, ona se istopila u konkurenciji koja se pojavila u svim okolnim državama, ali i u velikoj ekonomskoj krizi koja je pogodila Ameriku 2008. Jedna za drugom, postojeće kockarnice počele su da se zatvaraju. Poslednji u nizu, u međuvremenu više puta u bankrotstvu i preprodaji, upravo 10. oktobra ove godine, zatvoriće se i čuveni “Tramp - Tadž mahal”.

Pravila na ‘bordvoku’

Uz megakockarnice poređane su prodavnice, restorani, butici, radnje koje otkupljuju zlato i saloni koji zanesenim kockarima nude proricanje sudbine iz dlana i, naravno, karata. Danas je Atlantik Siti čist i uredan grad, a na “bordvoku” vladaju stroga pravila ponašanja. Nema galame, šetanja kućnih ljubimaca, vožnje bicikla u poslepodnevnim časovima i korišćenja drugih prevoznih sredstava, samo se sedi na klupi, šeta ili trči.

Retka riba

Ipak, tu ne mogu da ulove ribu halibut, koja potiče sa suprotnog kraja Amerike, severozapada, sve do Aljaske. Ali, upravo ta riba, raskošno pripremljena kao vrhunski specijalitet, bila je ono što sam želeo da okusim na jednoj od naših večera u Atlantik Sitiju. Nisam se pokajao. Bio je to odličan kontrast mnoštvu plodova okeana koje smo dan ranije u svim mogućim varijantama kušali na popularnom sajmu hrane.

Uz okean, sledećeg dana krenuli smo za Hajanis Port, čuvenu letnju “bazu” porodice Kenedi, na samom početku poluostrva Kejp Kod. I to ljupko mesto, i gradić Provinstaun, najstarije naselje kolonijalne Amerike, pokazali su se kao totalna suprotnost Atlantik Sitiju, ali ništa manje prava, bolje reći autentična, Amerikana.

Maja Gašić

Autor

Komentari. (0)

Loading