Srđan Gojković Gile o budističkim meditacijama: Osećam se kao automobil posle generalke

Autor:

14.09.2017 13:59

Foto:

Foto:



Muzičar, jedan od začetnika beogradskog novog talasa, aktivno je učestvovao u otvaranju prvog budističkog manastira u Srbiji, a kaže da mu meditacije pomažu da lakše rešava probleme svakodnevnog života

Srđan Gojković Gile: Kako sam promenio život

Lider sastava “Električni orgazamSrđan Gojković Gile (56) bio je aktivno uključen u otvaranje prvog budističkog manastira u Srbiji u živopisnoj varošici Čotanovci na obroncima Fruške gore. Kako poslednjih pet godina praktikuje budističku meditaciju, nije hteo da propusti priliku da se u svojoj zemlji posveti duhovnom usavršavanju.

Nedavno je Srbija dobila svoj budistički hram koji se nalazi u Čortanovcima na obroncima Fruške gore. Proveli ste u njemu sedam dana pre svečanog otvaranja, tokom kojih ste bili na seminaru meditativno povlačenje. O čemu se zapravo radi?

- Kurs meditativnog povlačenja obično traje jednu sedmicu tokom koje se budimo u pet ujutro i dobar deo dana provodimo meditirajući i savladavajući tehnike meditacije. Budući da budistički monasi poslednji obrok imaju u podne, toga se pridržavaju i polaznici kursa. Doručak je ujutro u sedam, a ručak u jedanaest, i nakon toga se posle podne popije samo čaj do narednog dana. Na spavanje se odlazi uveče u deset i sve to vreme nema priče, osim u izuzetnim situacijama. Seminar je vodio doktor budističkih nauka koji je i pre ovde držao slične kurseve. Njegovo ime je Kamai Damasami. Poreklom je iz Mjanmara, a vodi manastir u Oksfordu.

Kako su stanovnici Čortanovaca reagovali na to što će u njihovom malom mestu ubuduće postojati jedini budistički hram u Srbiji?

- Neki su došli na otvaranje. Dobronamerni su i verovatno radoznali da saznaju ko su novi stanari kuće u njihovom susedstvu. Budizam je poznat po pacifizmu i po tome da ne propagira nikakvu religiju, ne vrbuje ljude da se priklone određenom verovanju ili da se preobrate ukoliko već slede neko. Budistički monasi čak i ne govore o budizmu ukoliko ih neko prethodno ne priupita nešto o tome. Ne vidim nikakav razlog da otvaranje hrama i prisustvo nekoliko monaha koji će tu stalno živeti izazove bilo kakvu negativnu reakciju.

Kako ste ušli u svet budističke meditacije?

- To budista mi sada dođe kao neka nova titula. Ako se za osobu koja praktikuje budističku meditaciju može reći da je to, onda ja jesam budista. Sa meditacijom sam krenuo nakon što sam pročitao jednu knjigu sa izvornim Budinim tekstovima i shvatio da je suština ovog učenja zapravo pročišćavanje uma koje za cilj ima smanjenje mentalnog bola ili njegovo eliminisanje, ukoliko smo dovoljno vešti, i da mi je za bavljenje budističkom filozofijom potrebna i praksa, odnosno meditacija. Nekoliko nedelja nakon što sam počeo da meditiram, a ima tome pet godina, primetio sam pozitivne efekte i nastavio s tom praksom do danas.

Srđan Gojković Gile: Moj monaški život

Da li je to promenilo vaša prethodna religijska uverenja ili pripadnost nekoj veri?

- Meditacija nema veze sa religijskim opredeljenjem i njome mogu da se bave svi ljudi, bez obzira na to kojoj veri pripadaju, kao i ateisti. Na kursevima iz meditacije u inostranstvu susretao sam i katoličke sveštenike koji su tu, kao i ja, došli da ovladajuju ovom veštinom ili prošire znanja o njoj. Ja sam rođen kao pravoslavac i sebe smatram nosiocem te tradicije. Budizam ne posmatram kao religiju, već kao praktičnu psihologiju, filozofiju u kojoj nema nikakvih dogmi, presinga, moranja i slepog verovanja.

Jeste li i pre odlazili na ovakve seminare i kako se osećate posle njih?

- Više puta sam pohađao slične seminare, a nakon njih se osećam kao resetovan kompjuter ili automobil posle generalke, nema bagova i sve savršeno funkcioniše.