Radoslav Zelenović: Kako su filmska traka i rokenrol dostojanstveno ostarili

Autor:

27.02.2019 15:56

Foto:

Foto:



Upravnik Audio-vizuelnog arhiva i centra za digitalizaciju SANU i direktor Festivala evropskog filma Palić u intimnoj abecedi otkriva zašto su pokretne slike jezik naše civilizacije, kakva je razlika između oca i tate i zbog čega ceni ljude koji bi život dali za čast

Radoslav-Rale Zelenović: Kako su se svetske zvezde okupljale oko srpskog kariranog stolnjaka

a Audiovizuelni arhiv i centar za digitalizaciju SANU, još jedan napor da se kulturna dobra kao neobnovljivi resursi zaštite na najbolji način.

b Bio sam 24 godine direktor Jugoslovenske kinoteke. Trudio sam se da, pre svega, budem profesionalac koji voli i brine o filmu, a ne eksponent neke partije. To mi je, između ostalog, pomoglo da je sačuvam od politizacije i finansijskih skandala.

c Cenim ljude koji bi život dali za čast, koliko god vam to zvučalo staromodno.

č Čarli Čaplin, veliki deo istorije filma u jednom čoveku.

ć Ćutanje je zlato, kaže stara poslovica. Važi li to i danas?

Radoslav Rale Zelenović: Zašto je Bata Živojinović pocepao sto maraka

d Dvadeseti vek je imao veliku privilegiju da se ogleda u onome što je zauvek ostalo zabeleženo na filmskoj traci.

dž Džinovski kontejner, tako mnogi shvataju prirodu.

đ Đorđe mi je, za rođendan, pre desetak godina napisao poruku: “Svako može da bude otac, ali ne može svako da bude tata”. Poruka za čitav život.

e Entuzijazam. Ne počinji ništa ako ti manjka entuzijazma. U ovim vremenima bez entuzijazma mnogo toga je osuđeno na neuspeh. Znam. Vežbao sam.

f Filmska traka kao i rokenrol retki su primeri za koje se može reći da su dostojanstveno ostarili. Važno je dostojanstveno ostariti.

Miloš Avramović: Erotika je majka i maćeha umetnosti

g Godine koje su mi preostale voleo bih da “potrošim” tako što ću da sistematizujem, napišem i objavim sve ono što se dešavalo u više od pola veka, koliko su mi pokretne slike svakodnevica.

h Hedonizam jača organizam.

i Izuzetno je važno biti samostalan, a još važnije možeš li to?

j Jugoslovenska kinoteka. Često se govorilo da treba da promeni ime. Da li nešto što ima status institucije koja je istinski obeležila vreme za nama, koja čuva nasleđe nekadašnje države i nosi prepoznatljivo ime u svetu treba da menja ime zbog dnevne politike?

k Kućni prag je najveća planina, govorio je moj otac.

l Lako zaboravljamo da su kulturna dobra neobnovljiv resurs. To, osim onih koji o njima brinu, malo koga interesuje.

lj Ljubav nije nešto što pozoveš a ona dođe.

m Mala smo mi zemlja za tako veliku Kinoteku. Uvek su se oni iz vlasti ljutili kada se to pomene. Moj odgovor je uvek bio isti - demantujte me.

Slavimir Stojanović Futro: Uspeh je biti srećan, voleti i biti voljen, sve ostalo je takmičenje

n Nikada nisam razumeo ushićenje lovca kada oduzme život na primer srndaću koji mirno pase. Snajperi i tehnologija koju koriste, za mene, od njih pravi obične terminatore.

nj Njih 36 dobilo je nagradu “Aleksandar Lifka” na Filmskom festivalu na Paliću. Siguran sam da su oni bili od pomoći kada je Evropska komisija naš Festival proglasila za 2017- 2019. najboljim filmskim festivalom u Evropi.

o Obrazac. Moramo se zabrinuti što nam se senzacionalizam sve češće nameće kao neka vrsta kulturnog obrasca.

p Pokretne slike su jezik naše civilizacije. One se na najbolji način, istorijskim činjenicama, suprostavljaju besramnim izmišljotinama kojih je “svakog dana u svakom pogledu sve više”.

r Rizike pred kojima sam se našao uglavnom sam prihvatao, jer nije dobro zapamtiti život po rizicima koje nisi prihvatio.

s Srbi počinju da rešavaju problem kada je on skoro nerešiv, govorio je moj prijatelj kraljević Tomislav Karađorđević.

Umetnički testament Draška Ređepa: Poslednji intervju neprevaziđenog bonvivana

š Šape su svuda po Koraćici. Na terasi, u dvorištu. Po snegu i po kiši. To su naše umiljate “zveri” o kojima brinemo decenijama. Od tri psa do petnaestak mačaka.

t Treba da se borimo da sačuvamo veliko filmsko nasleđe stvoreno u veku za nama. To je vredno nasleđe naše civilizacije, istorija koja ima budućnost. Samo takvu budućnost doživljavam kao pravu.

u U svetu se čuvaju bioskopi stari čitav vek. I rade. Mi nismo uspeli da sačuvamo mnogo “mlađe” bioskope. Ne jedan, nego nijedan, Jadran, Kozaru, 20. oktobar.

v Vesna i ja smo 42 godine u braku. Upravo je dugovečnost ta koja ti pomaže da sagledaš koliko ste toga, u svim tim godinama, uspeli, promenili, ostavili za sobom.

Ivan Živković: Kako su “Ubice mog oca” postale moja porodica

z Zavičaj. Posle Kosova Polja pokušao sam da od Koraćice stvorim novi zavičaj. I o tome često tako pričam. Odavno sam shvatio da nema zamene za zavičaj. I dalje isto govorim. Lažem sebe jer mi prija.

ž Želeo sam da jednoga dana obiđem vozom čitav svet. Tako je to kada si sin železničara. Ostaće to jedna od neispunjenih želja.