Marko Stojanović Luis: Emotivna posveta ocu

Autor:

27.09.2016 17:06

Foto:

Foto:



 

Muzičar i sin legende Ljubiše Stojanovića Luisa, koji je poginuo u saobraćajnoj nesreći pre pet godina, planira da na novom albumu obradi dve tatine pesme, uveren da će ga na taj način sačuvati od zaborava

Nedavno, 31. jula, navršilo se pet godina otkako je tragično nastradao Ljubiša Stojanović Luis, jedna od najautentičnijih figura domaće muzike. Školovani pevač vešto je kombinovao džez sa narodnim melosom, pa su ga voleli svi, kako oni koji posećuju koncerte na Kolarcu, tako i gosti kafana s kariranim stolnjacima. Uvek je govorio da su njegove najveće ljubavi muzika i deca, a iza sebe je ostavio hitove za sva vremena i sinove i kćeri koji su, mahom, krenuli njegovim stopama. Na oca, stasom i glasom, najviše podseća Marko Stojanović Luis (31), poznat po bendu “Marakuja”, u kojem je svirao i pevao šest godina.


- Luis u životu, pa i u muzici, nikad nije pravio kompromise - objašnjava Marko. - Od malih nogu je slušao soul i džez, ali je rastao i uz narodnu muziku koju je pevala njegova majka. Tako je voleo da izvodi “Ne kuni me, ne ruži me, majko”, koju svi nazivaju njegovom, iako se zapravo radi o staroj srpskoj pesmi. Nastavio sam tatinu tradiciju ne da bih ga imitirao, već zato što je to bio logičan put s obzirom na to da smo slično razmišljali. On je spajao nespojivo, nešto što pre njega niko nije radio, i tako je pravio specifičan, sopstveni žanr. Iako je to u biti narodna muzika, u njoj ima dosta soula, bluza, fanka. To je, u stvari, “world music”.

DŽEJMS BRAUN U DNEVNOJ SOBI

U njihovoj kući se oduvek slušala dobra muzika, pa nije čudo da su Ljubišina deca zavolela note, harmonije, melodije.

- Tata nam je puštao Stivija Vondera, Reja Čarlsa, Čika Koriju, dosta fjužna, džeza, instrumentalne muzike. Džejmsa Brauna sam slušao sa osam godina, porodično smo išli na koncert “Soul II Soula”. Čekali smo tri sata da počne, ali nam to nije bilo teško jer smo đuskali. Od domaćih izvođača u našem domu su mogli da se čuju Oliver Dragojević, Zdravko Čolić, Haris Džinović. Otac nas je često vodio u romsku kafanu. On je tamo išao radi druženja i muzike, a ja da bih se igrao s drugom decom. Tad nisam ni razmišljao o zvucima kojima smo na tom mestu bili okruženi, ali kasnije sam shvatio da je romska muzika imala veliki uticaj na moje formiranje. Urezala mi se u um i dušu, i danas, iako ne slušam narodnu muziku, volim da odem u cigansku kafanu na svirku.

Marko je rođen u Minhenu, gde je živeo do 21. godine. Prvo se, ugledajući se na oca, zainteresovao za muziku, da bi zatim počeo da trenira košarku. Luis nikad nije želeo sinu da sugeriše u odabiru budućeg zanimanja, ali je imao interesantne pedagoške mere.

- Tati je bilo važno da njegova deca imaju stav, svoje mišljenje. Tako je i on jasno govorio šta misli o svemu. Bilo mu je krivo što sam odlučio da igram košarku, jer sam do tada mnogo vremena i energije utrošio na sviranje bubnjeva. A kad sam kasnije prestao da se bavim košarkom i vratio se muzici, tad mu je bilo još teže, pošto sam 12 godina poklonio sportu. Stavljao je na test moja interesovanja i kad je trebalo da kupim profesionalne lopte za basket, izazvao me je tako što je rešio da proda moj bubanj. Premda mi se to nije svidelo, dobio sam dobru lekciju da u životu moram da se posvetim jednom pozivu, a ne da lutam u izboru profesije. Važno je spomenuti i to da koliko god da je on uticao na nas, toliki je uticaj na njega imala moja majka. Bila je veoma talentovana za muziku i zaslužna je za mnoge dobre stvari koje je Luis u životu uradio.

LJUBI GA MAJKA Pored nje, Marko ima još dve važne ženske figure u životu: suprugu Mašu i sestru Maju.

- Moja žena lepo peva, ima jedinstveni vokal, svetski glas. Iako nije muzički školovana, njen sud mi je najmerodavniji jer je potpuno i uvek iskren. Skrene mi pažnju kad nešto ne valja, baš kao i moja majka, koja kad joj se ono što sam uradio ne sviđa, kaže da je dosadno, a kad joj se dopada: “Jao, ljubi ga majka!”

Marko iza sebe ima dva albuma sa bendom “Marakuja” i jedan samostalni, “Shine on Me”, na engleskom jeziku, na kom je jednu pesmu posvetio ocu. To planira da uradi i na novom albumu koji upravo sprema.

- Tačnije, obradiću dve tatine numere koje su manje poznate. Biće to moj prvi solistički album na srpskom jeziku. Treba da izađe u oktobru i biće fokusiran na duete, u svakoj pesmi ću imati po jednog gosta. Taj “put” sam započeo pesmom “Pašana”, koju sam uradio s Božom Vrećom. Saradnja sa muzičarom koji “živi sevdalinku” veliki je korak za mene, nazvao bih ga čak i životnim preokretom. Prvenstveno jer sam upoznao tog divnog čoveka koji je postao moj prijatelj, a zovem ga “brate”.

Maja Gašić

Autor

Komentari. (0)

Loading