Jelena Stupljanin: Moje putovanje u grad morskih lavova i urbanih hipika

Autor:

26.11.2017 16:45

Foto:

Foto:



Glumica koja je parelelno gradila karijeru u Srbiji i Americi rado se vraća gradu na obali Pacifika, gde se uvek obraduje susretima sa otvorenim i dobronamernim ljudima, provoza čuvenim tramvajem bez vrata, poseti omiljeni restoran u marini ‘Pier 33’ i uživa u obilascima brojnih muzeja

U San Francisku sam boravila po nekoliko meseci u više navrata, uvek sa njujorškom pozorišnom kompanijom “Rising Phoenix Rep” kao njihov član. Obožavala sam da odlazim u taj grad koji je na mene ostavio najdivniji utisak. Upoznala sam ga i za vreme letnjeg i zimskog perioda, i bez obzira na malo hladniju klimu i prilično niske temperature kada zađe sunce, za mene je to jedno od najlepših mesta na svetu. Iako se nalazi na zapadnoj obali Amerike i daleko od Starog kontinenta, ima atmosferu evropskih gradova i kosmopolitski duh, a istovremeno je potpuno drugačiji od većine metropola jer se nalazi na Pacifiku. Pogled na okean daje mu posebnu širinu, u kojoj se čovek izgubi na najlepši mogući način.

Urbani hipici

Budući da sam često bila tamo, upoznala sam mnogo meštana, ljudi koji su baš tu rođeni. Sve ih krasi velika otvorenost, kako jednih prema drugima tako i prema strancima. San Francisko je po svemu izuzetno liberalan, u njemu još postoje delovi koji su kao iz neke hipi komune. Žitelji su u stalnom dodiru sa prirodom jer je grad okružen planinama i prostranim nacionalnim parkovima, a obala okeana je prelepa. Sa druge strane su i vrlo urbani, što se vidi po arhitekturi, muzejima, knjižarama i uopšte veoma bogatom kulturnom životu i izražavanju modernih ideja. Tu živi i mnogo beskućnika, neki su to postali zbog muke, a neki jer su to izabrali kao način života. Postoji čitav kvart prepun beskućnika, koji je takođe slika grada ali i cele Amerike.

Morski lavovi

Najviše sam volela da se šetam čuvenom Marinom, odnosno “Pierom 33”, gde se nalazi “Fisherman’s Wharf” iliti Ribarsko pristanište, koje je jedno od najpopularnijih turističkih atrakcija i početna stanica čuvenog “cable cara”, tramvaja sa otvorenim vratima koji ide do samog centra San Franciska spuštajući se izuzetno strmim ulicama. U tom delu grada je i veliki akvarijum sa mnoštvom okeanskih stvorenja, u blizini kojeg, pogotovo noću, dolazi mnogo sveta da posmatra morske lavove koji se tu okupljaju u ogromnom broju. Na istom tom “Pieru” nalazi se i jedan od mojih omiljenih restorana “Koketa”, sa autentičnom kuhinjom i predivnim boemskim okruženjem, dekorisan detaljima iz ranog života grada.

Zatvor

Pored Marine i Ribarskog pristaništa, čuven je i nacionalni park Golden gejt u blizini istoimenog mosta. Odlikuju ga neverovatna flora i fauna: čudne biljke i visoko, takozvano crveno drveće, i bukvalno možeš da naletiš ne samo na veverice i razne ptice već i na jelene i srne, a sve to nadomak centra grada. Ipak, ono što na svakoga ko ode u San Francisko ostavi izuzetan utisak jeste obilazak starog, sada napuštenog zatvora Alkatraz. Smešten na istoimenom ostrvu, okružen okeanom, odiše atmosferom odvajanja od civilizacije i društva. U njemu i sada baš sve izgleda isto kao kada su u njemu bili zatvorenici.

Drž’te lopova

Jedan od boravaka u San Francisku pamtim i po simpatičnoj anegdoti. Tada je održan Festival kratkih predstava koji je organizovalo moje pozorište iz Njujorka, a igrali smo na plaži. Čekala sam ulazak na scenu, čiji je početak bio na ulici. Morala sam da se probijem kroz veliku grupu ljudi koja je stajala ispred mene gledajući predstavu. Kako je trebalo da uđem vičući “Drž’te lopova”, što sam i uradila, u publici su pomislili da je to što ja uzvikujem istina pa su svi krenuli napred da zaustave predstavu ne bi li se stvarno našao taj “lopov”. Jedva smo uspeli da ih smirimo, iz čega je naravno nastao komični trenutak. Kada se konačno utvrdilo da je sve deo predstave, usledio je i veliki aplauz. Taj postupak dosta govori o stanovnicima San Franciska, koji će uvek izaći u susret komšijama i organizovati pomoć svima koji su na bilo koji način ugroženi. To je još jedna stvar koja mi se veoma dopala u ovom gradu.

Školjke čuvaju sećanja

Iz svakog mesta koje posetim volim da ponesem pregršt uspomena i suvenira, pa sam tako i iz San Franciska donela razne sitnice. Najdraže su mi velike školjke kojih je taj grad pun, a koje odišu nekim starim vremenima i podsećaju koliko je ogromno prostranstvo koje okružuje ceo taj deo Kalifornije.

Stekla sam i dosta prijatelja, i to su prijateljstva koja će, čini mi se, trajati ceo život. Združili smo se pre svega radeći na komadima. Kolektivni čin stvaranja predstave već sam po sebi je posebno iskustvo iz kojeg uvek stekneš “ratne” drugove, naročito kada je u pitanju neka poput “Selkie” po fantastičnoj priči iz irske literature, poslednje koju smo pripremali, a koja je dobila izuzetno dobre kritike i kod publike i kod ljudi iz sveta pozorišta. Imali smo veliki broj saradnika na toj predstavi, koji su uživali prateći nas glumce na sceni. San Francisco i ljudi u njemu ostaće mi jedno od najlepših sećanja u životu.

Ne propustiti

Viseći most Golden gejt zaštitni je znak San Franciska i države Kalifornije i najfotografisaniji je na svetu. Otvoren je 1937, a bio je pozornica mnogih filmova i serija. Često je obavijen maglom, koja se zbog visokih planina kojima je grad okružen teško razilazi, ali to mu ne oduzima na lepoti, štaviše, čini ga još više posebnim.

San Francisko trivija

Zatvor Alkatraz, koji se nalazi na istoimenom ostrvu, radio je od sredine tridesetih prošlog veka do 1963. godine, kada je zatvoren odlukom Roberta F. Kenedija. Bio je najčuvaniji u Americi, a jedan od zadataka zatvorenika bilo je baštovanstvo. Kako bi pogled iz San Franciska na ostrvo bio lepši, oko njega su napravljeni nasipi od zemlje na kojima su zatvorenici sadili raznoliko cveće i grmove. Niko nikada nije uspeo da pobegne iz Alkatraza, a za petoricu nestalih begunaca pretpostavlja se da su se prilikom bega utopili.