Andrea Ržaničanin i Aleksandar Marković: Ljubav u doba društvenih mreža

Autor:

04.08.2018 15:00

Foto:

Foto:



Otkako su započeli emotivnu vezu pre dve godine glumica i koreograf vode uzbudljiv stil života, često idu na daleka putovanja na kojima ne nedostaje uzbuđenja i opasnosti, a da pozitivno utiču jedno na drugo najbolje ilustruje podatak da danas razmišljaju u prvom licu množine

Kad završe profesionalne obaveze, Andrea Ržaničanin (23), mlada glumica javnosti najpoznatija iz serije i filma “Vojna akademija”, i koreograf Aleksandar Marković (29) odmah isplaniraju gde će da otputuju. Tokom dvogodišnje emotivne veze obišli su najrazličitije ćoškove sveta, a iako ne žive pod istim krovom, trude se da što češće i duže budu zajedno.

Sećate li se momenta kad ste se upoznali?

Aleksandar: Upoznali smo se prilično namerno. Nažalost živimo u eri društvenih mreža, pa smo se preko njih slučajno sreli na dogovorenom mestu.

Andrea: Samo se sećam da smo pričali sedam sati i nismo imali više gde da se sakrijemo, da popijemo piće, sednemo, i da je to zajednički provedeno vreme bilo nedovoljno za upoznavanje. Ni danas se ništa nije promenilo.

Koliko ste uticali jedno na drugo?

Aleksandar: Ako izuzmemo tipično “muške” i “ženske” bubice, nas dvoje smo se dobro uklopili. Možda Andrea još ne zna da nabroji prvu petorku Boston seltiksa, ali ima vremena. Mislim da nam se pogledi na život prilično podudaraju.

Andrea: Uticaj je išao u više smerova. Veoma sam teatralna, pa nije ni čudo što sam izabrala glumu, ali sam pored Aleksandra naučila da kanališem energiju, budem staloženija. Uneo je mir u moj nemiran svet u glavi. Moj pogled na život se nije promenio, samo što više ne razmišljam u jednini.

Živite li zajedno?

Aleksandar: Ne, ali se često viđamo.

Podržavate li se međusobno?

Andrea: Aleksandar je učitelj plesa i poseduje vojničku disciplinu, koju postepeno prenosi na mene. Zahvaljujući njemu aktivnija sam na svim poljima. Volim što se on i dalje bori za umetnost i očuvanje hip-hop kulture kod nas. Idem na njegova takmičenja. Pravila igre su vrlo jednostavna, kao i u svakoj veštini, oni najkreativniji i najistrajniji su uspešni.

Planirate li zajedničke poslovne aktivnosti?

Aleksandar: Voleli bismo da sarađujemo u pozorištu i siguran sam da će biti prilike za to. Do sada smo zajedno radili na zanimljivom projektu “Srbija u ritmu Evrope”, za koji sam osmislio 22 koreografije u 22 opštine, a Andrea je u nekoliko navrata pomogla oko scenskog pokreta pevača. Često smo angažovani na sličnim stvarima u isto vreme, pa se dopunjujemo idejama i savetima. Ne štedimo jedno drugo, surovo smo iskreni, ali se međusobno i podržavamo.

Otkad ste zajedno može se reći da ste proputovali dobar deo planete. Koje putovanje vam je bilo najinteresantnije?

Aleksandar: Zanimljivo je da smo oboje obišli čitavu jugoistočnu Aziju, ali odvojeno. Namestilo se da smo u poslednje dve godine na ta najudaljenija putovanja, nažalost, išli razdvojeni. Iskustva iz Balija, Tajlanda, Laosa, Kambodže i Vijetnama samo smo prepričavali jedno drugom. Ali siguran sam da ćemo sva ta mesta posetiti i u paru.

Andrea: Sa druge strane, proveli smo prelepih mesec dana u Portugaliji, pretresli je uzduž i popreko, od najjužnijih delova poput Lagosa, Portimaoa, Burgaua, preko oblasti Algarve, koju smo prošli na biciklu, do romantičnog Porta, koji nas je kupio već prvog dana.

Aleksandar: Pored Portugalije, moram da pomenem i koncert benda Guns & Roses u Beču, koji smo pratili iz prvog reda, kao i ono zbog čega sam posebno ponosan na Andreu - osvajanje nekoliko najviših vrhova u Srbiji, rafting, jahanje konja i sve što je van zone komfora gradske dece.

Oko čega se lako dogovorite, a oko čega baš i ne?

Aleksandar: Obično se slažemo da je Andrea uvek u pravu. Pored toga, najlakše se dogovorimo oko tajminga, na primer da je baš sad pravo vreme da se krene na put. Bilo da je to plansko razrađivanje ture ili spontano paljenje kola usred noći nakon odgledane epizode emisije “Planet Earth”. Andrea je malo veći komformista, dok ja, recimo, nemam problem s insektima. Naravno da oboje volimo udobne hotele sa doručkom. I ručkom. I kupkom pre večere. Realnost je takva da nam taj komfor nije uvek dostupan. Tako smo se nalazili u situacijama da spavamo svuda - od razdvojenih kreveta u razdvojenim sobama do klupica u parku.

Andrea: Brzo dođemo do kompromisa kad nismo gladni. Oboje imamo jake karaktere, i koliko to volim kod nas, toliko nekada ume da predstavlja problem i odloži dogovor. Ali, kad se sve sumira, s njim je uvek sve lako.

Ispričajte nam neki uzbudljivi momenat sa zajedničkih putovanja?

Aleksandar: To je teško pitanje. Kada iskočite iz okvira klasičnih turističkih ponuda, iz kalupa “letovanja” i “zimovanja”, aktiviraju se posebna čula, a stara postanu izraženija. Ponekad samo strujanje vazduha na licu i pojačan miris hrane mogu da me podsete na neko putovanje i pokrenu erupciju sećanja. To je neprocenjivo. Jedan od najzanimljivijih trenutaka bio je visoko u Alpima, u podnožju Materhorna, kad sam shvatio da sam okružen sa stotinu mrmota koji trčkaraju okolo u svom prirodnom okruženju.

Kako planirate da provedete leto?

Andrea: Nameravamo da skitamo. Prvo idemo na manja putovanja po Srbiji i regionu, a onda se spremamo za mesec dana u Nepalu. Nešto mi govori da neće biti hotela i romantike već bekpekinga i avantura.

Aleksandar: Trenutno je sva moja pažnja usmerena na kamp “Each One Teach One” koji se organizuje na Kopaoniku. To je regionalni plesni događaj sa internacionalnim predavačima i šestodnevnom zabavom. Nakon toga krećemo na put duž Balkana, za koji, osim nekoliko sigurnih “čekpointa” poput Durmitora, Bjelasice i Perasta, nemamo tačan plan i program. Na jesen radimo zanimljiv projekat u Španiji, a onda idemo na velikeHimalaje, za koje se već uveliko pripremamo.

Maja Gašić

Autor