Aleksandra Erić Duende: Divno mi je u vezi sa Banetom

Autor:

13.12.2016 20:41

Foto:

Foto:



Beogradska muzičarka, jedan od najtraženijih di-džejeva u regionu, posle nekoliko meseci dinamične ljubavi s glumcem Branislavom Trifunovićem odlučila je da započne zajednički život s njim

Ugledajući se na svog starijeg brata Andriju Erića, člana dvojca “Akioki”, Aleksandra Erić (23), poznatija kao Duende, počela je da pušta muziku još kao tinejdžerka, da bi ubrzo stekla status jednog od najboljih di-džejeva u Beogradu.

Često nastupa sama, ali i u sastavu “Girl Panic”, koji pored nje čine još tri devojke: Sonja Pavlica, Jovana Đukić i Mirosava-Mimi Đorđević.

Ipak, Aleksandra nije prepoznata samo po muzici, ona se već neko vreme nalazi u žiži javnosti pošto je godinu u ljubavi s glumcem Branislavom-Banetom Trifunovićem.

- Sebe nikad nisam doživljavala kao javnu ličnost, pa mi cela ta pažnja koju mediji usmeravaju ka mojoj vezi uopšte ne prija. Ne sviđa mi se etiketa “poznata ličnost” jer danas svako može da bude poznat. Branislav i ja posećujemo gradske događaje i ništa ne krijemo, živimo zajedno i sve je u najboljem redu. I ne znam šta bih više mogla da kažem na tu temu sem da nam je divno.

Njih dvoje su poput većine drugih parova.

- U početku mi se javljao čudan osećaj kad bih ga videla na ekranu ili u predstavi. Danas se on izgubio i kad ga gledam na sceni, doživljavam ga baš kao Baneta kog poznajem, na kog sam se navikla. Nije drugačiji, uvek je to što jeste. Veoma mi se dopao film “Odumiranje”, u kojem je, osim što glumi, i jedan od producenata. Obradio je dobru temu.

Iako ne sluša elektronsku muziku, Branislav je čest gost na Aleksandrinim nastupima, koji su specifični i po tome što ona u svoje setove voli da ubacuje orijentalne zvuke.

- On ima jasno formiran muzički ukus, dok ja ne odstupam od stila koji sam izgradila. Bane ne sluša elektronsku muziku, ali dolazi kad puštam muziku i prepoznaje šta je dobro, a šta ne. Složili smo se oko francuskog “Fip” radija, oboje ga volimo.

Po pitanju muzičkog ukusa na Aleksandru je najviše uticao njen devet godina stariji brat Andrija.

- I dalje se ugledam na njega, dopada mi se njegova muzička zrelost, kojoj i sama težim. To je nešto što me gura napred, tera da budem sve bolja u poslu. Već neko vreme puštam ozbiljniju muziku koju voli nešto starija ekipa, izašla sam iz tinejdžerkih voda. Andrijin kolega Petko je uvek spreman da mi pokaže sve što me zanima u vezi s di-džejingom.

PRVI ČASOVI KLAVIRA Pored toga što se bavi muzikom, Aleksandra privodi kraju studije inženjerskog menadžmenta.

- To je privatni fakultet i za njega sam se odlučila jer nisam želela da mi učenje bude jedina preokupacija u životu, pošto radim od svoje 16. godine. U početku sam bila hostesa na raznim događajima, da bih na kraju počela i da ih organizujem. Muziku puštam od dvadesete i u tome najviše uživam. Sećam se da sam se kao devojčica samoinicijativno upisala u muzičku školu i onda sva srećna otrčala do mame da joj kažem kako sam počela da sviram klavir. Naši roditelji nisu iz muzičkog sveta, ne znam otkud to da smo mu brat i ja toliko posvećeni.

Aleksandra je među devojkama koje vole klabing poznata i po ogrlicama koje pravi.

- Trudim se da jednom nedeljno kreiram nešto novo. Najčešće stvaram slobodnim danima, i to me opušta, iako je sve sitno i pipavo. Obavezno pustim neki set muzike koji želim da preslušam i osmišljavam nakit koji bih i sama nosila. On nije popularan, nešto što je u trendu i što se nosi, poklapa se isključivo sa mojim senzibilitetom. Uglavnom ga biraju mlađe devojke, ali poznajem i neke starije dame koje ga poseduju. Drago mi je kad u gradu sretnem neke od njih, a one oduševljeno pričaju o tome kako ga ne skidaju. To je lep osećaj.

Toliko toga samo u jednom danu Aleksandra postiže jer radi isključivo stvari koje voli.

- Svestrana sam i to mi prija. Stižem na sto strana i trudim se da ništa u mom životu ne strada zbog posla, a na kraju dana mi je najbitnije da budem ispunjena. U tome da odvojim bitno od nebitnog i poslažem prioritete dosta su mi pomogle “life-coaching” radionice koje drži Marija Grujić, žena koju nazivam svojim guruom. Na njih odlazim jednom mesečno i zahvaljujući njima ne bavim se samo zacrtanim ciljevima, ličnim i poslovnim, već mi one pomažu i da ih ostvarim, pokazuju mi kako da budem srećna, zadovoljna postignutim. Duhovni razvoj je počeo da me zanima pre godinu dana. U jednom trenutku mi se učinilo da sam se preopteretila obavezama, da ne uspevam sve da završim i ostanem srećna. Razgovori s Marijom mi dosta pomažu, važan su aspekt mog života i uče me kako da uživam.

Pošto voli dobar zalogaj, prija joj što je njen partner Branislav veoma vešt kuvar.

- I sama polako učim da kuvam i dobro mi ide. Kako je moja mama odlična kuvarica, dok sam živela s roditeljima nisam imala potrebu da spremam sebi obroke. Uz Baneta sam naučila svašta da pravim i u kuhinji smo se podelili: ja sam zadužena za salate, rižoto i paste, a on za meso, u čemu je pravi maher.

Komentari. (0)

Loading