Lena Kovačević nakon boravka u kovid bolnici: "Nisam propustila ni ovu žurku"

Autor:

26.07.2020 14:11

Foto:

Foto:



Uprkos tome što je pretpostavljala da je obolela od virusa korona, umetnica Lena Kovačević demonstrirala je snagu duha kada je suprugu na putu do bolnice rekla da je nije mimoišla ‘glavna stvar u gradu’

 

Posle sedmodnevnog boravka u Kliničkom centru Bežanijska kosa muzičarka Lena Kovačević (38) s negativnim testom u rukama otpuštena je na kućno lečenje. U prvom intervjuu od bliskog susreta sa virusom korona, dok provodi vreme u dvonedeljnoj izolaciji, otkriva kakve je imala simptome i kako se oseća nakon svega.

- Poprilično sam iscrpljena, otprilike kao da sam preživela udarac voza. Pokušavam humorom, a pre svega molitvom da razvedrim misli i oblake posle ovih desetak dana - kaže Lena u ekskluzivnoj ispovesti Gloriji.

- Osećam neizmernu zahvalnost Bogu i ljudima za svu ljubav koja je pristigla sa zaista svih strana sveta, ganuta sam iskreno. Verujem da sve ide ka dobrom, ali ne treba zaboraviti, i to je ono što lekari govore u bolnici, da je ovo samo prva runda i da sada treba podizati imunitet jer ovaj virus izgleda ne namerava da ode.

Jeste li u samoizolaciji, i ako jeste, koliko će ona trajati?

- Jesam. Posle izlaska iz kovid bolnice neophodno je svakako dve nedelje biti u samoizolaciji. Cela situacija je poput nekog holivudskog filma B produkcije, sve nerealno je postalo potpuno realno, i sad kad imam vremena da se malo saberem, shvatam kakav “reset” svi prolazimo.

U kakvom su stanju sada vaša pluća?

- Hvala Bogu, sve je kako treba. Vi dobro znate da ja ne volim preterano da govorim o privatnim stvarima, ali ovog puta smatrala sam da je važno da ispričam i svoje iskustvo jer može nekome drugome pomoći. Nakon objave o bolesti, dosta ljudi mi se zahvaljivalo i reklo da će proveriti pluća. Mnogi sugrađani se leče kod kuće i čekaju da simptomi prođu. To je ono što je u ovom trenutku najopasnije i to sam imala želju da ispričam. Doktori i sestre u bolnici su mi rekli da je brzi odlazak u zdravstvenu ustanovu jedan od najvažnijih faktora uspeha u lečenju kovida.

Kakve simptome ste imali pre nego što ste otišli da se testirate?

- Kod mene je sve krenulo migrenama i mučninom, koje su prestale. Posle nekoliko dana dobila sam temperaturu, ne višu od 37,4, koju je pratila neverovatna malaksalost, ne znam s čime bih je uporedila. Kako sam osetljiva na respiratorne viruse, otišla sam kod doktora da prekontrolišem pluća. Kad smo zimus gledali šta se dešava u Kini, zaista sam pomislila koja je šansa da me tako nešto mimoiđe jer sam prosto osetljiva na te vrste virusa. U toku je izrada drugog testa, ali ono što je možda najvažnije reći jeste da se u bolnici i ne gleda test, već simptomi pacijenata, što je potpuno ispravno jer postoji bezbroj primera pacijenata sa negativnim testovima a očitom zarazom i ozbiljnim komplikacijama.

Proveli ste sedam dana u bolnici. Koji je bio najdramatičniji momenat?

- Strah je kod kovida očigledan. Uvlači se dok čitamo i slušamo vesti. Velika borba da se ostane pribran počinje onda kad se uđe u bolnicu s dijagnozom. Meni su molitva i vera celog života služile kao najbolje oružje u svim životnim iskušenjima, pa je tako bilo i sad. Hvala puno fantastičnom medicinskom osoblju bolnice Bežanijska kosa, na čelu sa direktorkom, doktorkom Marijom Zdravković. Njihova nežnost i briga, strpljenje i pažnja prema svima doprinose da se pacijenti brže leče i podižu. Osećala sam se kao da sam najboljim mogućim rukama.

Kakve su bile noći u bolnici?

- Od trenutka kad sam saznala da nemam upalu pluća bilo mi je lakše i onda sam se fokusirala da terapiju iskoristim na najbolji način za oporavak. Na dva sata su nam merili saturaciju kiseonika u krvi i temperaturu. Mnogo znači kad vas medicinsko osoblje non-stop obilazi. Jednog popodneva čula sam sa sprata ispod, gde je smeštena intenzivna nega, neopisivi zvuk, jauk muškarca, koji je trajao neko vreme. Taj zvuk mi se urezao u misli i molitvu za sve one koji su ostali bez svojih dragih. Na osnovu mog iskustva, kao i drugih ljudi koji su oboleli od virusa korona, neophodna je brza reakcija i lečenje i provera pluća. Sa ovim virusom nema čekanja i da se sedi kod kuće kako bi se videlo šta će se desiti.

Imate li ideju kad i kako ste se zarazili?

- Nisam izlazila iz kuće za vreme prvog udara pandemije tokom proleća, bila sam uvek savesna, kao i cela moja porodica. Kako se situacija popravila u junu, imala sam par gostovanja na televiziji povodom koncerta. Takođe, nekoliko puta sam koristila taksi prevoz. Dve nedelje kasnije, početkom jula, dobila sam simptome virusa korona. Tada je već bilo očigledno u kom pravcu sve ide, tako da sam znala da me “glavna stvar u gradu” nije mimoišla. Dok smo se vozili ka bolnici, zavitlavala sam se sa suprugom da je zaista malo događaja na koje nisam išla ili na kojima nisam nastupala, pa nisam propustila ni ovaj.

goran.anicic

Autor