Emotivno putovanje u prošlost Nede Ukraden: Svako od nas ima neke rane koje ga bole

Autor:

23.06.2019 20:00

Foto:

Foto:



Pevačica Neda Ukraden na proslavi 50 godina mature u Sarajevu hodala je stazama prošlosti, a najdirljiviji momenat bio je kada su im pročitali mejl koji im je iz Švajcarske poslao razredni starešina

Pevačica Neda Ukraden (68) nedavno je obeležila zlatni jubilej, 50. godišnjicu mature. Okupljanje odeljenja IV/4 Treće gimnazije u Sarajevu, koja se u to vreme zvala Braća Ribar, bilo je izuzetno dirljivo. Neda otkriva da je proteklo uz mnogo emocija, suza, ali i smeha.

- Sjajna smo generacija, svi su završili fakultete, postali arhitekte, građevinci, profesori, doktori, pravnici. Skupili smo se iz celog sveta, od Norveške i Belgije do Beograda, Jagodine, Stare Pazove, Subotice, Rovinja. Zajedno smo se prisećali tog lepog vremena u kome smo živeli, u divnom nekadašnjem Sarajevu. Bilo je to fantastično mesto, s mnogo različitosti.

Pevačica ističe da je bila posebno ganuta kad su se nekadašnji đaci skupili i krenuli ka svojoj školi.

- Emocije su mi bile pomešane, bilo je i sreće i tuge. Moram priznati da toliko uzbuđenja nisam osetila ni kad sam prolazila pored svojih nekadašnjih stanova, jer sam niz godina živela u Sarajevu. U sećanje mi se vratilo vreme kad se iz doba adolescencije prelazi u neku prvu zrelost i počinješ da se formiraš kao ličnost. Život nas, ispostaviće se, nije previše mazio i svako od nas ima neke rane koje ga bole. Za sve nas iz ove generacije ovaj događaj bio je mnogo više od samog čina obeležavanja godišnjice.

Nastavak teksta pričitajte na sledećoj strani...

SUZE NA STEPENIŠTU

Najviše suza izazvali su ulazak u gimnaziju i fotografisanje na stepenicama.

- Neki koji žive u Sarajevu zbog kiše nisu želeli da dođu do škole, insistirali su da se nađemo u restoranu. Međutim, ipak smo uspeli da ih nagovorimo da nam se pridruže, a kad nam je domar, pošto je bila subota, otvorio vrata i kad smo videli taj hol, svima su zasuzile oči. Imala sam utisak kao da smo se vratili u prošlost. Tu, na tom stepeništu, pročitali smo i poruku našeg razrednog starešine, književnika Milisava Popadića, koji već godinama živi u Švedskoj, a pronašla ga je kćerka jedne naše drugarice iz razreda. On nije mogao da prisustvuje okupljanju, ali nam je poslao meil. Čestitao nam je jubilej. Bila je ovo prilika da se prisetimo i drugara koji više nisu sa nama, ima ih sedam- osam. Od njih smo se oprostili čituljom u dnevnim novinama.

Nekadašnji gimnazijalci iz škole su otišli u restoran na slavlje, a Neda je uz večeru i fino druženje i zapevala.

- Naravno da nije moglo da prođe bez pesme. Sećali smo se i profesora i raznih nestašluka koje smo pravili. Bila je to noć ispunjena nostalgijom, emocijama, suzama radosnicama. Pošto smo svi uglavnom porodični ljudi, dobili smo i unuke, imalo se o čemu i pričati i šta pokazivati, svi su se hvalili. Ko nije iz Sarajeva došao je dan ranije, a vreme smo proveli i u šetnji Baščaršijom, obilasku mesta koja pamtimo iz mladosti, kupovini. Bili smo i na iftaru kod sjajnog Seje Brajlovića u restoranu na Ilidži, gde sam nekad živela, koji me je dočekao sa velikim buketom cveća i mojom uramljenom slikom.

U Sarajevo je pevačica otišla s drugaricama iz školske klupe, a zanimljivo je da su već u gimnazijskim danima rođena i neka kumstva.

- Rastali smo se punog srca i duše, s mnogo lepih uspomena i uz obećanje da ćemo se češće viđati. Sledeći susret biće već u septembru u Beogradu, domaćini će biti naši prijatelji Šuvakovići - kaže Neda.

Maja Gašić

Autor