Bojana Ordinačev: Povratak staroj ljubavi

Autor:

17.09.2018 19:30

Foto:

Foto:



Glumica se posvetila nekadašnjem hobiju: u očevoj radionici u Novom Sadu dizajnira i pravi ženske torbe u čemu pronalazi veliko zadovoljstvo

Mada je njen životni poziv gluma, Bojana Ordinačev (38) oduvek je želela da nastavi staru porodičnu tradiciju - dizajniranje aksesoara od kože, i da se oproba u kreiranju torbi. Zbog sve učestalijih glumačkih angažmana u tome nije uspevala, ali je uvek, zahvaljujući svojoj mašti i zlatnim rukama svog oca Todora, nosila zanimljive rančeve i torbe, koji su privlačili pažnju gde god da se pojavi.

Bojana Ordinačev: Kako me je osvojio Valentino Rosi

- Završila sam srednju umetničku školu, odsek za dizajn tekstila, pa mi ni u tom smislu zanat kojim se moja porodica godinama bavi u Novom Sadu nije stran. To je radio moj deda Mladen, pa tata Todor, i meni je to ceo život. Kad uđem u njihovu radionicu, ja ne osećam više ni lepak ni kožu, kao drugi ljudi. Toliko mi je to ušlo u krv. To je nešto što volim, što me interesuje. Zahvaljujući tom poslu, mi nikad nismo nosili torbe od skaja, nikad ih nismo ni pravili - premda je to u jednom trenutku bilo isplativije raditi. Od svojih prvih torbi pa do danas, uvek sam nosila one koje je pravio moj tata. Ja bih crtala, on je šio, i na kraju bi sve rezultiralo originalnom, zanimljivom tašnom neobičnog dizajna i oblika.

Njene interesantne kreacije nisu mogle da prođu nezapaženo. Većina njenih drugarica je poželela da ih ima, a jedan od najvernijih fanova Bojaninih tašni postala je drugarica i koleginica Aleksandra Tomić.

- Pre jedno dve-tri godine nosila sam jednu pismo torbu kojom je Sandra bila oduševljena. Napravili smo joj istu takvu, ali se tu nije zaustavila. Počela je da naručuje i za sebe i za drugarice, i postala je naš redovni klijent. Već godinama mi govori kako treba ozbiljnije da se posvetim dizajniranju i da ako ne odem skroz u kreatorske vode, barem napravim svoju liniju.

Ideja je postala realnost kad je u igru ušla Bojanina drugarica iz detinjstva Tijana Daić.

Drugarica je ubedila da kreira čitavu liniju tašni za njen brend

- Tijana i ja se znamo godinama. Ona se bavi dizajniranjem obuće i ima svoju marku “Wild Design”. Već dugo je razmišljala o tome da proširi modnu liniju i uz cipele koje pravi kreira i torbe, kako bi devojke mogle s lakoćom da ih uparuju. Počela je to da radi u radionici moga tate i onda smo nekako spontano došle na ideju da dizajniram svoju liniju za njen brend. Oduvek me je hrabrila da se ozbiljnije pozabavim dizajniranjem, a ja sam se stalno izgovarala time da je to moj hobi, da nemam vremena, da ne mogu da se bavim prodajom i promocijom. Rešile smo da spojimo lepo i korisno. Ja ću dizajnirati torbe sa svojim potpisom, a ona će ih plasirati dalje.

Bojana Ordinačev: Isplanirala sam venčanje, ali venčanicu neću obući

Osim ako joj ne naruče određeni model, Bojana inspiraciju ne pronalazi prateći trendove i kreirajući ono što je moderno, niti kopirajući stil poznatih holivudskih zvezda. Kao pravi umetnici, ideje najpre odsanja, pa ih na javi realizuje.

- Često bih noću, kad sam se kao mlađa vraćala iz grada, zaticala tatu kako sedi u kuhinji i crta. Jednom mi je na pitanje šta to radi u kasne sate, odgovorio kako je sanjao neku torbu, pa je ustao da zabeleži ideju, jer će je u suprotnom do ujutru zaboraviti. I ja sam takva, nama je to u genima, izgleda. Inspiracija mi dolazi nenadano. Jednom sam “iz glave” napravila torbu od kratkog krzna, crnu na bele tufnice. Ona je obeležila dobar period mog života, izlizala se od nošenja. Takva je bila i jedna pismo torba od braon pitona. Tata i ja smo se zaneli u kreativnosti, pa smo zmijsku kožu “razbili” pink štraftom koju smo postavili po sredini. Naravno, samo ja sam imala takav model.

Iako može da ima bezbroj torbi i da pravi po jednu svakog dana, kod Bojane kvalitet ima prednost u odnosu na kvantitet.

- Za sebe pravim torbe samo onda kad dobijem ideju, nikad na silu. Čak ih ne pravim ni za neke specijalne prilike, premijere i slično. Moji komadi su uvek ekstravagantni. Jednom mi je za neki događaj trebala jednostavna crna pismo torba i nisam mogla da je nađem među svojim stvarima. Otišla sam u radnju i kupila je.

Ako bi jednog dana ostala bez glumačkih angažmana, glumica ne bi morala da brine za sopstvenu egzistenciju. S lakoćom bi se prebacila na novi posao.

Modni raport Bojane Ordinačev: Zauvek zaljubljena u farmerke

- Volela sam dizajn tekstila u srednjoj školi, ali sam, ne sećam se zašto, već na drugoj godini znala da se time neću baviti. Ipak, to je bila moja prva ljubav. Gluma je bila druga. Verujem da kad je neko kreativan, on tu svoju kreativnost ne kanališe samo na jednu stvar, već često ume da se raspline. Tako je i sa mnom. Mada više glumim nego što dizajniram torbe, čini mi se da jednog dana ne bih bila tužna ako se ne bih bavila glumom, već samo kreirala. Dizajn je, baš kao i gluma, moja velika ljubav.