Radmila Stanković: Dostojanstvo je reč koja će nestati iz rečnika

Autor:

17.03.2017 22:40

Foto:

Foto:



Novinarka, urednica monografije ‘Gospodin Mangup’ posvećene velikanu glume Draganu-Gagi Nikoliću, u intimnoj abecedi otkriva zašto su za žene najvažnije dobre cipele, tašna i frizura, kako joj je tepao Momo Kapor i zbog čega je dugo priželjkivala jednog žestokog momka

a Ana Maria Rossi, moja kćerka koja je nasledila najbolje osobine svog oca Marija. Bolja je od nas oboje.

b Branko Bosić, dragi čovek iz “Večernjih novosti” koga smo voleli, obožavali svi mi koji smo radili s njim. Bio je slikar, urednik srednjih strana u “Novostima”, koje su tada bile prozor u svet. Pričao mi je najlepše priče o poratnom Beogradu. Imao je za žene lepotice, Božanu Jovanović i Špelu Rozin.

c Cipele. Prošle su mi silne godine dok sam shvatila da moraš imati najbolje cipele, dobru tašnu i frizuru. Ostalo je lako.

č Čehov. Niko mi nije lepše tumačio zašto volim Čehova od Muharema Pervića.

ć Ćurka, ona božićna, koju nikada nisam uspela da napravim kako treba.

d Dostojanstvo. Reč koja će zbog smanjene upotrebe nestati iz rečnika. Dubrovnik, u kome sam godinama letovala i u koji više nikada nisam otišla.

dž Džumhur Zuko. Bio je lik kakvog danas nema.

đ Điđa. Moj žuto-beli mačak, najlepši, najnežniji, kome je Vlada Terzin produžio život koliko god je mogao.

e Enterijer koji osmisli Biljana Vilimon. Mogla se obogatiti samo da je to radila.

f Frenk Sinatra i “My Way”, festivali lakih nota u Beogradu, Opatiji, Splitu, onih godina kada sam bila devojka i čekala da vidim kakvu će pevačica haljinu da obuče.

g “Gloria”. U jednom broju sam pre mnogo godina uradila novogodišnji razgovor sa Milenom Dravić i Draganom-Gagom Nikolićem. I dobila naslovnu stranu. Do danas je to ostala jedina priča koju su njih dvoje zajedno pričali, dok smo jeli pršut i Milenino posluženje, a Dragan je otvorio konjak koji je dobio od Nikole Pilića.

h Hari Belafonte sam, Halid Bešlić i Haris Džinović zajedno.

i Italija. Obećana zemlja moje mladosti koja se završavala u Trstu.

j Janko, moj tata, oficir, Crnogorac, strog prema meni, beskrajno nežan i popustljiv prema svojim unukama Ani Mariji i Anđeli.

k Ksenija, moja mama, sa kojom se nikada nisam ispričala kako treba. I to sebi neću oprostiti. Danas radim sve ono što sam njoj zamerala. Doskoro sam štirkala posteljinu.

l Luster. Imam detinju fascinaciju velikim i raskošnim lusterima. I danas kada se sve rešava lampama i sijalicama.

lj Ljubavnici. Nikada nisam razumela zbog čega se više cene supružnici nego ljubavnici. Naročito kad su većina njih jednima supružnici a drugima ljubavnici istovremeno.

m Moja Mikićka, sa kojom poslednjih 40 godina svako jutro pijem kafu. Telefonom. “Monks” kod Điđe. To ti je kao da si pozvao društvo u kuću, samo ne moraš posle da pereš čaše. “Madera” sa Dapketom, šefom sale u ulozi čarobnjaka iz Oza.

n Nada. Svako jutro se budim sa njom i verom da će to biti dobar dan. Bez nje ne bih preživela dijabetes, karcinom, nepodobnu štitnu žlezdu, astmu, metale u skočnom zglobu. A imam i drugaricu Nadu. I moj “NIN”, koji je najbolji. Naročito danas.

nj Njegoš. Da sam bila u prilici, sigurno bih se zaljubila u njega kao Milica Stojadinović Srpkinja. Svaki put kad čitam “Pisma iz Italije”, zavidim Ljubomiru Nenadoviću što mu je bio tako blizu.

o Ostap Bender. Retko osmišljen literarni lik koji srećeš na svakom koraku. I gledaš na malim ekranima.

p Pisanje. Nije mi se smučilo. Bojim se da ne dođe taj dan.

r Radmilica. Tako me je zvao Momo Kapor, jedan od onih prijatelja koji mi nedostaju. Naročito kad nešto ne znam, a nemam koga da pitam. Otišli su Veca Lukić, Muci Draškić, Moma...

s “Susret”. Novine moje mladosti u kojima sam napisala prve tekstove. Dobro je da imam za druga Bucu Mitrovića, glavnog urednika, koji čuva sve brojeve. Sonja Spirito, koja nam čuva duh porodice za Božić, 25. decembra. Sa najboljom kuhinjom koja se može zamisliti.

š Šon Koneri. Gagi Nikoliću sam govorila da stari kao Šon Koneri. Što stariji, to lepši. Nažalost, nije stigao da ostari kao slavni Škot.

t “Talija”, kafić u Nevesinjskoj gde sam se najlepše družila i razgovarala sa Gagom tokom poslednjih godina njegovog života. Danas, kad po navici odlazim tamo nedeljom, stalno gledam u vrata. Sve mislim, iznenadiće me.

u Una, unuka mog brata. I moja. Lepa i osetljiva.

v “Vanilica”, kafić u Kralja Milutina gde se nalazimo četvrtkom: moja drugarica još iz “Večernjih novosti” Vesna Prlja, Željko, Sloba, Goca Tomić, Milivoje... Dobro je da smo to smislili. “Vjesnik”, hrvatski dnevni list u kome sam provela deceniju kao beogradski dopisnik u vreme kada je Jugoslavija bila velika i ozbiljna zemlja.

z Zoran, moj lepi mlađi brat. Nema pravde kad ostaneš bez mlađeg brata.

ž Žestoki momci. Dugo sam priželjkivala jednog, ali nisam uspela da ga imam.

Komentari. (0)

Loading