Miloš Timotijević o ulozi majora Vasketa: Kažu da mi uniforma dobro stoji

Autor:

11.06.2017 21:00

Foto:

Foto:



Iako je više puta bio u dilemi pre nego što je napravio konačan izbor, Miloš Timotijević, ipak, nije odoleo glumi. U jednom momentu pomišljao je da bi mogao da bude vajar, pa fotograf, čak je upisao i političke nauke za ne daj bože, kaže, ako ga ne prime na Akademiju. Ali gluma mu je, ističe, donela poseban način života u kom ništa nije ustaljeno, a svaka nova uloga pružila mu je još jedan izazov, uzbudljiviji od svih prethodnih.

Miloš Timotijević:  Bez strpljenja nema glumačkog zanata

Svoje glumačko umeće ovaj talentovani glumac pokazao je do sada kroz različite karaktere kako u pozorištu, tako i na filmskom platnu. Donedavno smo ga gledali i u jednoj od naslovnih uloga, majora Vasketa, u seriji "Vojna akademija".


* I treća sezona "Vojne akademije" zabeležila je neverovatnu gledanost. Šta je to što je i ovog puta privuklo toliku pažnju publike?

- Osim sadržaja, veoma su bitne i vrednosti koje se u "Vojnoj akademiji" prikazuju mladim ljudima. Mislim da od "Sivog doma" nije urađena serija koja se bavi generacijama adolescenata. Osim toga, ona šalje pozitivnu sliku o prijateljstvu, o odnosima koji su zdravi, nisu bazirani samo na porocima, psovkama... na tom nekom putu kojim se lakše ide. Ima, naravno, i onih nešto starijih koji se gledajući je verovatno prisećaju nekih davnih dana. Vojska je prva institucija svake države, a pogotovo je JNA bila važan faktor u staroj Jugoslaviji.

* Budući da je prvo bio poručnik, pa kapetan, a u trećoj sezoni major, vaš Vasiljević ozbiljno je napredovao. Kako ste ga stvarali?

- Kad sam počeo da radim na njemu, inspiracija mi je bio kapetan Savić koji je nam je bio savetnik. On je ta prava vojničina kome se i kodeks ponašanja bazira na pravilima službe Vojske Srbije. Vaske je s jedne strane dosta sličan meni, a s druge smo potpuno suprotni. I on i ja volimo pravila, ali ih se on drži kao pijan plota, dok ja kao umetnik gledam da neka, bar malo, izbegnem.


* Pre nego što ste sa kolegama "ušli" u svoje uloge prošli ste ozbiljnu obuku. Šta je to najrealnije što nam je serija prenela?

- Ja sam služio vojsku devet meseci tako da meni obuka nije bila potrebna. Ima stvari koje su u seriji "ispeglane" u odnosu na realnost. Recimo, mislim da vojna lica daleko skromnije žive nego što je prikazano. Ali, život na Akademiji i terenu manje-više je isti. Možda izgleda kao da ima više onih koji idu kroz hodnike i pričaju, ali sigurno nećemo prikazati predavanje sa Vojne akademije, jer to bi sigurno svima bilo dosadno.

* Često igrate likove koje prati i uniforma. Šta je to što reditelji prepoznaju na vama kada vam nude uloge vojnika?

- Kažu da mi dobro stoji uniforma. Ima tu istine, jer kad sam bio u vojsci, uvek su mi pažnju privlačili ljudi kojima je uniforma dobro stajala. Meni nije važno samo da neko dobro puca, već i da izgleda dostojanstveno. A zovu me verovatno i zbog toga što znam pravila, ne moraju mnogo da mi objašnjavaju.


* Gledaćemo vas i u seriji "Senke nad Balkanom" čije snimanje je u toku. Kako je protekla saradnja sa Draganom Bjelogrlićem i šta vam je donelo ovo iskustvo?

- Snimanje serije koja ima 10 epizoda završava se 11. juna, a na jesen bi trebalo da se emituje. Radnja se dešava oko Šestojanuarske diktature, 1928. godine i u pitanju je politički triler. U scenariju su izmešani fikcija i istorija, to je Dragan jako dobro osmislio. Ja igram Vojina Đukića, državnog javnog tužioca koji je dobio ozbiljan zadatak - da se pozabavi makedonskom opijumskom mafijom. Biće to nešto potpuno drugačije. Ne mogu da dočekam da vidim kako će u završnici da izgleda.


* Od početka karijere oprobali ste se u različitim ulogama, postoji li neka koju posebno priželjkujete?

- Ako je priželjkujem, pa je ne dobijem onda sledi veliko razočaranje. Naučio sam tokom ovih godina da ne očekujem određenu ulogu, već posao i što veći glumački zadatak - kompleksniji, zabavniji... Bitno je da mi to što igram bude izazov, ali i da sam sa rediteljem na istoj talasnoj dužini. Ako se te dve stavri poklope onda je to dobitna kombinacija.

* Uz koje uzore ste u životu učili i sazrevali?

- Prvo sam od roditelja naučio dosta toga, potom od učitelja, nastavnika, Mike Aleksića, profesora sa Akademije, starijih kolega... Ali lekcije dobijaš i od ljudi koji prave greške, pa nekako mislim da sam više i brže učio na tome kako ne treba, nego kako treba.


* Sve je više naših glumaca koji žele ili već jesu nastavili karijeru u inostranstvu, a vaš stav je da treba ostati i boriti se...

- Treba ostati i boriti se do kraja, jer šta može da vam garantuje da vaša deca za 15 godina neće doživeti, tamo negde u Nemačkoj, Francuskoj, Skandinaviji, Americi... isto kao što mi živimo ovde. Vidite kako se svet menja. Za mene je linija manjeg otpora da spakujem stvari i odem. Jedino se ovde osećam kao svoj na svome, i računam da ako nisam pobegao za vreme ratova devedesetih, bombardovanja... gde ću sad!?

* Koji je vaš način borbe?

- Ja to radim kroz svoj posao. Trudim da biram šta ću da radim. U pozorištu više ne igram, samo u "Velikom Getsbiju", u "Madlenijanumu". U današnjem trenutku za mene je to gubljenje vremena. Ranije sam znao šta ću da gledam, na primer, u Ateljeu 212, a šta u JDP. A sad odete u jedno pozorište zbog predstave koju biste ranije gledali u ovom drugom... Ne postoje kuluturna i repertoarska politika. Sve vreme se rade predstave koje teraju publiku da zaboravi na svoj težak život. Mislim da je to apsolutni promašaj suštine kojoj teatar služi. Upravo i treba da se bavi dnevno-političkim stvarima i da gura civilizaciju i društvo napred, a ne da uljuljkuje i uspavljuje. Zato sam ja odustao od toga i čekam neko bolje vreme.


ISKORISTO SAM SVOJU PRILIKU

Ove godine publika u Kanu mogla mogla je prvi put da vidi sedam filmova mladih stvaralaca iz Srbije. Poznati francuski kritičar Mišel Leviju posebno je istakao debitantski film "Vlažnost" i zapisao da ovo ostvarenje nameće utisak da se rađa novi srpski film...

Film Vlažnost najbolji na festivalu Sinedejs

- Kad sam prvi put pročitao scenario shvatio sam da će taj film biti nešto novo u srpskoj kinematografiji. I kad sam ga odgledao rekao sam reditelju: "Ja sam svoj posao završio, od sutra ne moram nijednu ulogu da dobijem, znam da sam nešto ostavio u istoriji srpskog filma." Naravno, voleo bih još da radim, ali tu jednu priliku sam dobio i mislim da sam je iskoristio.

Maja Gašić

Autor

Komentari. (0)

Loading