Miloš Šobajić i Maja Iskjerdo: Ljubav ne broji godine

Autor:

30.07.2018 12:20

Foto:

Foto:



Slikar i njegova više od tri decenije mlađa supruga, egzotična profesorka arhitekture, skopili su građanski brak u svom stanu u Beogradu, uvereni su da su bili zajedno pre više od 25 veka, a uskoro počinju bitku za potomstvo

Ljubavna priča slikara Miloša Šobajića (73) i profesorke pejzažne arhitekture Maje T. Iskjerdo (42) od onih je na koje niko ne može ostati ravnodušan. Ne toliko zbog očigledne razlike u godinama, niti zato što je ona egzotična lepotica a on svetski priznat umetnik, koliko što oboje čvrsto veruju da su bili ljubavnici i pre gotovo dva i po veka. Upravo to prvo kažu kad ih neko pita otkud njih dvoje zajedno. Dodaju da su jedno u drugome konačno našli najiskrenijeg i najnežnijeg partnera, a ekskluzivno za Gloriju otkrivaju kako žele da usvoje bar jedno dete.

Suzana Mančić: Velika ljubav odagnala kišu

Kad ste se upoznali?

Maja: U ovom životu, pre 12 godina, ali smo bili zajedno i pre 2350 godina i objasniću zašto to mislimo. Dakle, do 2006. živela sam u Španiji, gde sam studirala i radila, imala dečka. Svoj život nisam videla ni u Srbiji, ni u Peruu, iako mi je otac iz Šumadije a majka je rođena u mestu Mojobamba. Došla sam nakratko iz privatnih razloga u Beograd, gde mi žive roditelji, i slučajno saznala da je otvoren Fakultet umetnosti za dizajn čiji je osnivač i dekan bio Miloš, koji se sa svojim tadašnjom suprugom Lotos godinu ranije vratio iz Pariza. Potpuno spontano poželela sam da radim na tom fakultetu i primili su me. Postala sam docent, a Miloš je uvek bio zaštitnički nastrojen prema meni. Imala sam osećaj da se poznajemo dugo, ali ništa više od toga.

Kada ste osetili da se zaljubljujete?

Maja: Tek 2016, mada me je Miloš pet godina ranije, nekoliko meseci posle smrti prve supruge, sa kojom je bio od svoje 16 godine, pozvao na večeru. Mislila sam da ćemo pričati o saradnji sa Jerusalimom, a on mi je izjavio ljubav. Bila sam šokirana, imala sam veliku predrasudu zbog razlike u godinama.

Šta ste mu rekli?

Maja: Da imam dečka sa kojim počinjem zajednički život. Naravno, to sam izmislila, samo sam bila u vezi.

Miloš: A ja sam na to rekao da nema veze. Otkrio sam da već duže gajim osećanja i ljubav prema njoj, da je posebna. I sad je često pitam zašto nije htela da bude sa mnom odmah nego je moralo da prođe toliko godina.

Siniša i Kalina Kovačević i Ljiljana Blagojević: Ljubav nas je održala

Šta se dalje dešavalo?

Maja: Miloš me je zvao, slao mi je poruke, a ja sam bila grozna. Nisam razumela kako neko toliko stariji od mene, pritom dekan na fakultetu, može toliko da insistira. Bio je drag i ophodio se prema meni kao pravi džentlmen, a ja sam, i to je veoma ružno sa moje strane, njegove poruke pokazivala ocu, prijateljima, bivšem dečku.

Miloš: Kad sam je pozvao da izađemo, odgovorila mi je da putuje negde na dva meseca. Ponovo sam je pozvao i pitao kad se vratila, a ona se zbunila i kazala odakle.

Maja: U međuvremenu se on oženio, ali nisam znala da taj brak baš i ne funkcioniše. To niko sa strane nije znao, i kad je ponovo počeo da me zove, pomislila sam da sa njim zaista nešto nije u redu. Doduše, imala sam i ja veze i razne planove, između ostalog da te famozne 2016, kad sam i napustila Fakultet za dizajn, zauvek odem u Amazoniju, u kojoj sam ranije u više navrata živela po nekoliko meseci.

Zašto to niste uradili?

Maja: Dok sam sređivala papire za odlazak, morala sam da uzmem i neke potvrde sa fakulteta, pa sam ponovo češće viđala Miloša. On mi se i dalje udvarao, mada nije bio jedini. I kao da mi je neki unutrašnji glas neprestano govorio da ne prihvatim udvaranje tog drugog muškarca, kao da sam već tada počela nešto da osećam prema Milošu.

Miloš: Opet sam je pozvao na večeru, hvala bogu, rekla je da.

Maja: Nekoliko dana kasnije sam umesto u Amazoniji, završila u Grčkoj sa Milošem. I to je mistična, neobična priča posle koje sam definitivno shvatila koliko su glupe predrasude o razlici u godinama. To u Grčkoj je bilo neverovatno intenzivno osećanje, tri puta smo zalutali i svaki put se vraćali na isto mesto, gde smo, ubeđena sam, živeli pre 2350 godina.

Dragan Mićanović: Nisam digao ruke od ljubavi

Miloš: Iskreno, nisam verovao da je tako nešto moguće kad mi je to prvi put rekla, ali vrlo brzo sam shvatio da je tako. Smatram da sam živeo već nekoliko života, ovo mi je sedmi. Sad sam kao nov, a Maja kaže da sam kao feniks.

Kako ste se uverili da ste živeli pre mnogo godina?

Maja: Čim smo krenuli ka tom mestu, imala sam osećaj da će mi srce pući od bola, bila sam na ivici suza, ali pošto mi je bilo neprijatno, krila sam to od Miloša. Kad smo se i treći put vratili na to žitno polje, Miloš se uhvatio za grudi i rekao da ga jako boli i da će zaplakati. Istog trena sam briznula u plač, a onda smo uglas, kroz suze, počeli da nižemo uspomene. Utrkivali smo se da opišemo mesto na kome nam je bila kuća, ređali smo detalje iz tog jednog od prošlih života. To je veoma duga priča, da ne otkrivam baš sve. Uglavnom, posle tog iskustva postala sam sigurna da su godine stanje duha i uma, kao i da je Miloš najmlađa osoba sa kojom sam ikad bila. Ima dušu deteta, i to je nešto čudno i divno. Žao mi je što to ranije nisam primetila.

Miloš: Mi zanemarujemo totalno 32 godine razlike. Odnosno, pošto želim Maji dug život i voleo bih da živi makar 100 godina, moram i ja da doguram do 132, kako ona ne bi bila sama. Sa njom se osećam kao da mi je tek 17. Sve ono pre bilo je samo predigra, ovo sad je prava ljubav. Prosto sam iznenađen koliko sam toga preživeo, video smrti, akcija, svega. Kao da se sve desilo nekom drugom, a ne meni, kao da sam realno tek sad krenuo. Ovo je moj početak u ljubavi, životu, svemu.

I slikarstvu?

Miloš: Da. I tu imam nove ideje. Zapravo, kao da sam u svakom od sedam života počinjao iz početka. Uvek je tako bilo. Samo sad sve i uvek radim sa Majom, koja je najlepši cvet. Jer ona ima mirise amazonske džungle i Šumadije, a to je prelepo. Šumadinka je po tati i Amazonka po mami, to je divan spoj, kao što vidite.

Jesu li vas prihvatili Majini roditelji?

Maja: Iskreno, majka jeste, otac nije. Kaže da će ga ubiti. Njih dvojica su isto godište, otac je stariji nekoliko meseci. Majka mi je prenela da mu ne bi smetalo kad bi moj muž imao 50, ali ovo mu je baš strašno.

A šta ćete vi, Miloše, ako vas tast pozove na dvoboj?

Miloš: Tast mi je pokazao četiri pištolja da biram kojim će me likvidirati. Nisam izabrao još nijedan, ali čekam svaki čas da zakuca na vrata, da otvorim i da on pripuca. Ali, valjda neće jer će onda upropastiti kćerkinu sreću. Doduše, možda njega baš briga za to.

Maja: Ajde ne preteruj.

Miloš: Nadam se ipak da ga je briga i da me neće likvidirati. Šalu na stranu.

Kako su reagovali prijatelji na vaš brak?

Miloš: Mnogi su oduševljeni, srdačno su mi čestitali, ali postoje i oni koji se nisu obradovali. Nedavno mi je slikar iz Užica otvoreno rekao da je ljubomoran na mene jer sam se podmladio i imam ovakvu ženu. Ali, nisam čuo ništa pogrdno za našu vezu.

Emina Jahović: 14 godina ljubavi okončano za 15 minuta

Maja: Pošto Miloš sad zaista izgleda mlađe nego pre, pitali su me da li je išao na plastičnu operaciju. A on to prezire, ne koristi ni kremice protiv starenja. U početku su mu postavljali pitanja šta radi sa studentkinjom.

Miloš: Neko je čak pričao kako je čuo da sam se toliko obogatio da više i ne slikam sam, nego sam našao mladu slikarku koju plaćam a ja samo potpisujem. Još nisam došao u taj stadijum da pravim gomile slika za prodaju. I dalje razmišljam, to je mukotrpan proces, ali slikanje obožavam, to je moja terapija. Nadam se da moje slike i posmatrač doživljava na isti način. Dakle kao lek.

Jeste li potpisali predbračni ugovor?

Maja: Ne, naravno. Igrom slučaja ispostavilo se da ja imam više novca od Miloša. Ali meni bogatstvo nikad nije bilo važno. Baš kao što nikad pre nisam srela osobu kao što je Miloš. Ono što njega izdvaja od većine nisu ni njegove slike, koje su stvarno fantastične, ni njegova druga dela, čak ni jedna posebna mudrost koju poseduje, već sposobnost da voli. Jer on to čini bezuslovno, a to je, očigledno, velika retkost. I zaista mi je žao što nisam bila dovoljno zrela da to primetim ranije.

Razmišljate li o potomstvu, Majo, vi ste mlada žena?

Maja: Do trideset i neke godine sam baš želela da imam dete, onda je bilo faza kad mi to uopšte nije bilo važno. Sad se to menja, čas želim, čas ne, ali poslednjih dana intenzivno razgovaramo o usvajanju.

Miloš: Voleli bismo da imamo četvoro dece, dva dečaka i dve devojčice, ali sumnjam da ćemo to uspeti. Ali jedno hoćemo sigurno, kako Maja oduči, muško ili žensko, meni je potpuno svejedno. Verovatno ćemo usvojiti ono koje nam prvo dotrči u zagrljaj. Čekamo ga raširenih ruku, gajićemo ga i voleti kao rođeno.

Venčali ste se u Beogradu i u rodnom mestu Majine mame?

Maja: Trebalo je da odemo u Amazoniju i venčamo se, ali se Miloš na kraju uplašio. Rekao je da prihvata i komarce, i anakonde, i sve što tamo postoji, ali nije mogao da se pomiri s jednim običajem. Naime, vrač ili šaman, kako ga popularno zovu, prilikom ujedinjenja dve osobe pred njim i plemenom izbacuje mariri, odnosno šlajm, koji se smatra svetim. Zapravo, dok konzumira duvan skuplja se šlajm za koji oni veruju da je pun duhova zaštitnika, a koji on ispljune i muškarac treba da popije.

Miloš: Možda ću progutati knedlu pa potom i tu šlajmaricu šamansku, ko zna. Treba sve probati. Daj bože da što pre odemo u Peru, jedva čekam da vidim Mojobambu, rodno mesto Majine majke. To je gradić na ivici džungle i voleo bih da sa Majom ostanem tamo nekoliko meseci. Da na tom mestu slikam. Tu je Amazon, tu su anakonde, majmuni, jaguari. Napravio bih izložbu u nekoj kući, ateljeu ili u muzeju u Limi.

Maja: Samo da te ne ubije moja tetka.

Miloš: Jedna od njih. Bez šale, to je tetka koja je videla našu fotografiju i pitala je ko sam, a kad joj je Maja rekla da sam joj muž, bila je ogorčena, ljuta. U međuvremenu je videla koliko je Maja srećna sa mnom pa me je prihvatila.

Kako izgleda jedan dan u vašoj kući? Ko kuva, pegla, rasprema?

Miloš: Ja peglam. Mene je moja baba Vasilija, Nikšićanka, naučila da peglam košulju. Prvo leđa, pa rukavi, grudi i na kraju kragna. Ponekad ispeglam i nešto Majino. Ne kuvamo ni jedno ni drugo. Ona je pokušala da napravi peruanske specijalitete, koji se meni, iskreno, ne sviđaju. Verovatno su u Peruu ukusni, ovo ne znam kako bih opisao. Nekad ispržimo jaje, skuvamo pirinač. To znamo oboje.

Maja: I da napravimo sendviče.

Miloš: Prinuđeni smo da se hranimo u restoranima, što i nije tako loše, nema pranja šerpi i tiganja.

Jeste li jedno drugome inspiracija?

Maja Gašić

Autor