Milica Gacin: Sentimentalno putovanje u društvu Petrarke

Autor:

01.10.2018 19:55

Foto:

Foto:



U sentimentalnom obilasku italijanske regije u društvu tri najbolje prijateljice, voditeljka RTS-a divila se umeću renesansnih slikara i vajara, obišla kuću čuvenog pesnika Frančeska Petrarke, uživala u nezaboravnim zalascima sunca i ukusu sladoleda s karamelizovanom smokvom

Milica Gacin: Dani velikih iskušenja

Sa tri najbolje drugarice iz srednje škole, Jelenom Živković, koja živi u Italiji, Anom Ginić iz Kanade i Svetlanom Nikolić iz Beograda, posetila sam Toskanu. Dogovor je da jubilarne rođendane proslavljamo na nekom uzbudljivom mestu, a izbor je ovog puta pao na Toskanu, pošto Jelena ovu pokrajinu poznaje kao svoj džep.

Tri dana provele smo u u jednom predivnom rizortu smeštenom između Bibijene i Popija, i bilo nam je nezaboravno i savršeno udobno. Izlasci i zalasci sunca su tamo zaista čarobni, i hvatala sam sebe da popodne žurim da se vratim kako bih ih posmatrala iz dvorišta. Okolo su čempresi i polja suncokreta koji su nestvarno lepi. Valjda im prija tamošnja klima. Pejzaži su neverovatni, svuda su brežuljci, a sela su pravljena na uzvišenjima, kako bi se odbranila od potencijalnih neprijatelja.

PRIJATELJSTVO Ovo nije bilo samo turističko putovanje, mada smo obišle čitavu Toskanu, nego i izuzetno emotivno, pošto naša bliskost i prijateljstvo traju još od srednje škole. I mada su nas životi razdvojili, kad god se nađemo, nastavimo priču tamo gde smo stale. Uprkos modernim sredstvima komunikacije, bilo nam je neobično što smo uspele opet da se okupimo.

URBANIZAM U svim gradovima i selima regiona Toskana stiče se utisak da svaka zgrada ima svoju priču. Na mene je posebno snažan pečat ostavila Sijena. Veoma je elegantna, građevine imaju visoku arhitektonsku i estetsku vrednost, a zanimljivo je da su u tom gradu još u srednjem veku brinuli o urbanizmu, jer su doneli propis da sve zgrade moraju biti izgrađene po istim standardima. Naravno da se u tome nije u potpunosti uspelo. Centar grada poseduje tipičnu srednjovekovnu strukturu, s trgom, gradskom većnicom i katedralom, koje okružuje mnogo malih, skrivenih prolaza.

BRUSKETI NA METAR I Areco je predivan grad. U njemu smo obišle Petrarkinu kuću i, naravno, fotografisale se ispred nje, a zapamtila sam ga i zbog toga što smo tamo jele najlepše bruskete na svetu. Pripremaju ih na metar, mi smo naručile dva, i bili su zaista neponovljivog ukusa, od onih klasičnih, s paradajzom i mocarelom, do onih s nadevom do grilovanog povrća, mesa, raznih sireva. Areco je grad u koji češće dolaze Italijani, koji izbegavaju turiste, koji poznaju svoju istoriju i umeju da uživaju, a u svetu se proslavio zbog toga što je u njemu slavni Roberto Beninji snimao film “Život je lep”.

DOLCE VITA Firenca je nezaobilazna na putovanju kroz Toskanu. Živa je tokom čitave godine. Lepo je kad šetajući ulicama čuješ razne jezike iz svih krajeva sveta. Iako je kad smo je posetile bilo više od četrdeset stepeni i ogromna gužva na ulicama, kao i redovi ne samo u galerijama nego i u katedrali, sve je funkcionisalo besprekorno. I deluje da je sve vrlo ležerno, pošto su svi opušteni, ali suština je da oni zapravo umeju da uživaju u životu i sve je podređeno tome, doslovno svaki segment, a to se lako usvoji. I ma koliko da je grad živ, on te nekako podstiče da se vratiš sebi, da posmatraš svet, ali i sam život, nekim drugim očima, da u svemu tragaš za lepotom. Firenca je u srednjem veku bila republika i imala je više novca nego drugi toskanski gradovi, što se i vidi.

Jesenji kuhinjski radovi Milice Gacin: Ljuto grožđe za slatko druženje

SUSRET S REMEK-DELIMA Obišle smo i čuvenu galeriju Ufici, a najjači utisak na sve nas, posebno na mene, ostavila je Botičelijeva slika “Rađanje Venere”, od koje nisam mogla da odvojim pogled. Ogromnih je dimenzija i sve je urađeno do perfekcije, od kompozicije, kolorita, do poslednjeg, najsitnijeg detalja. I crteži Leonarda da Vinčija su divni, baš kao i Mikelanđelov David, koji deluje gotovo nestvarno. Doduše, i sam Mikelanđelo je govorio da u steni, odnosno u kamenu, već postoji umetničko delo, a da je umetnik tu samo da ga doradi. Ipak, meni deluje potpuno neverovatno da neko od jednog komada kamena, samo dletom i čekićem, uspe da napravi perfektnu figuru. Oduševio me je i Đotov zvonik u Firenci, kao i katedrala, odnosno Duomo, s prelepim detaljima u kamenu.

Milica Gacin – majstor za sladak kupus: U mojoj kući se uvek traži repete

SLADOLED OD SMOKVE Hrana je izuzetno ukusna, a osim brusketa na metar, u rizortu smo svakog jutra za doručak jele domaću krostatu, slatkiš od prhkog testa s domaćim džemom koji pravi domaćica. Ona inače sama sprema džemove od jagoda, kajsija, bobica, i svi su sjajnog ukusa, a vruća krostata uz kafu idealna je za početak novog dana. Biti u Toskani a ne probati sladoled veliki je greh. Imaju razne, prave ih od svega i svačega, a meni se najviše dopao onaj s karamelizovanom smokvom, koji je stvarno fenomenalan. Probale smo i domaće masline, koje su posebnog ukusa, valjda zbog podneblja na kome rastu, ali za obilazak brojnih vinarija nismo imale vremena, pošto je potrebno unapred zakazati termin.

Milica Gacin o radu sa legendarnim glumcem: Đuza je bio veliki na sceni, privatno još veći

NARANDŽASTA KUGLA Zato smo u svojoj režiji svakog dana pile kjanti, čak i ja, koja alkohol ne pijem, ali mi se ovaj posebno dopao. Razočaranje je bila jedino pica, koju u Toskani služe s pomfritom. Umesto u njoj, uživale smo u domaćoj pršuti, sirevima, maslinama i kjantiju, kao i u špagetama s belim lukom. Uz te delicije, sedele bismo u prelepom dvorištu rizorta i gledale zalazak sunca, koje bi, poput užarene narandžaste kugle, samo zamaklo iza drveta ili brežuljka, u trenu. To je poseban doživljaj.

Milica Gacin: Ne želim da izgledam kao vršnjakinja svojih ćerki

ZA SREDNJE GODINE U Toskani sve izgleda potpuno drugačije, i gotovo nestvarno. Uživaš u svemu što vidiš i doživiš, jer na koju god stranu da pogledaš, vidiš neko seoce s prelepim kućama. I to je, čini mi se, baš predeo za uživanje, za ljude koji su, poput mene, u srednjim godinama. Sve se svodi na lepotu življenja, a Italijani su majstori u tome da od svakog dana naprave praznik, jer umeju da uživaju u svemu, od kafe, do zalaska sunca.