Milan Marić: Glumci nisu zabavljači

Autor:

26.05.2019 19:29

Foto:

Foto:



Dok svakom novom ulogom pokazuje zašto je na Belinaleu promovisan u zvezdu u usponu, beogradski dramski umetnik Milan Marić otkriva da razmišlja o roditeljstvu i braku i ističe da ne prihvata da su glumci zabavljači

Milan Marić na 69. Berlinalu predstavljen kao zvezda u usponu: Radim najbolje što umem

Mada njegove kolege to rado čine, Milan Marić (28) ne bi uporedio Lazara Stanojevića, mladog operativca BIA kog tumači u seriji “Državni službenik”, sa Džejmsom Bondom, agentom britanske obaveštajne službe MI6. On od svog junaka nije pravio imaginarnog superheroja, već čoveka od krvi i mesa koji se trudi da pored posla sačuva i svoj mali svet, razreši lične dileme, strahove i čežnje. Publika se zbog toga vezala za njega i sada svake subote sedi pred malim ekranima željna novih avantura i zapleta u trileru koji se prikazuje na kanalu Superstar TV, u produkciji Telekoma Srbija.

Šta vam se najviše dopada kod Lazara?
- To što je tvrdoglav.

Imate li nekih sličnosti sa svojim junakom?

- Ako ga posmatramo samo kao državnog službenika, onda mi nije blizak. Ipak, ja ga tumačim, a ne neko drugi, dakle - taj lik sam ja. Kad dobijete scenario na čitanje i pratite informacije o svom liku, nužno tragate za sličnostima koje imate sa njim. Da li bih ja u datim okolnostima radio sve kao on? Ne verujem.

Verno ste dočarali lik oca i supruga a da to još uvek niste postali u privatnom životu. Kako je bilo igrati muža i tatu?
- Kako ću se snaći u ulozi oca i muža pitanja su koja i privatno postavljam sebi. Razmišljao sam o tome šta znači biti otac i vodio se dosadašnjim iskustvom koje imam, time kako vidim roditeljstvo, a sve to u kontekstu scenarija. Lagodnije mi je bilo u ulozi supruga, možda zato što moju ženu u seriji igra Vaja Dujović koju dugo poznajem. Studirali smo zajedno i već smo sarađivali, pa nam je bilo lako.

Nastavak teksta pročitajte na sledećoj strani

Pošto ste završili snimanje serije “Besa”, obreli ste se u “Jutro će promeniti sve”, potom i u “Žmurkama”, a onda u “Državnom službeniku”. Kako je bilo prolaziti kroz taj period intenzivnih snimanja?
- Bilo je mnogo posla, tačno, ali te serije nisu rađene jedna za drugom. Snimane su u rasponu od godinu i po, između snimanja sam imao pauze i po mesec. Na televiziji su počele da se emituju u kontinuitetu, pa ljudi misle da non-stop snimam.

Dobio podršku velike holivudske zvezde: Milanu Mariću uručena nagrada na Berlinalu (foto)

Uplašite li se nekad da bi vaš lik mogao brzo da se “potroši”?

- Strahujem od toga, ali to je tema za dublju analizu. Ako hoćete da sačuvate svoj lik, morate da se lišavate posla, a u domaćoj kinematografiji nisu stvoreni uslovi za to. Još nismo došli do tačke gde vi možete da snimite film, pa da od zarade živite dve godine i ne radite ništa. Ovako konstantno morate da se preispitujete, da pazite šta i kad radite, pronalazite balans. Na neke uloge pristajete, neke odbijate da se ne biste potrošili, ali to je u ovom poslu neminovno. U pitanju je velika zamka i morate pametno da igrate.

Milan Marić: Bolni rastanak

Kako gledate na to što vam se veliki uspeh dogodio tek nakon naslovne uloge u filmu “Dovlatov” u rusko-poljskoj koprodukciji, a pre toga ste godinama bili priznati u pozorištu?
- Svestan sam toga. Recimo da me je “Dovlatov” otkrio. Da mi se nije desio uspeh sa tim filmom, ne znam šta bi danas bilo sa mnom. S druge strane, nigde nisam žurio. Imao sam na čemu da radim: pozorište je veliki izazov za glumca, a gluma ogroman izazov za čoveka. Ona zahteva konstantan rad i borbu sa samim sobom, savladavanje sebe i ponovno bacanje u nove izazove. Tu stalno ima posla, ali je bitno da ne paničite kad ga je malo ili onda kad ga je mnogo. Ova profesija zna da bude surova, međutim, važno je da umete da čekate i prepoznate dobru priliku kad naiđe.

Može li da se živi od glume u Srbiji?

- Morate mnogo da radite da biste mogli da živite lepo, a nekad stvari ne zavise samo od vas. Nema dovoljno posla, uz to svake godine ogroman broj diplomiranih glumaca izađe sa akademija. Svi žele da rade, pa sami prave šanse za sebe, što je teško. Treba isfinansirati sopstveni projekat, a ne postoji uređen sistem za nezavisne pozorišne trupe. Ima raznih konkursa, tačno, ali na njima mogu da se dobiju skromna finansijska sredstva. Možda je nezahvalno da kažem kako ne mogu da živim od svog posla, ali istina je da ne smem da se oslonim samo na to.

Nastavak teksta pročitajte na sledećoj strani

Na ovogodišnjem Berlinskom filmskom festivalu promovisani ste u jednog od deset najtalentovanijih glumaca mlađih od 35 godina. Jeste li posle toga dobili neku ponudu za snimanje filma ili serije u inostranstvu?
- Išao sam na nekoliko kastinga. To se lagano zahuktava, ali ne postoji još ništa konkretno o čemu bih mogao da govorim.

Da li posle internacionalnog uspeha i priznanja iz sveta kod vas postoji želja da više glumite van Srbije?
- Ne delim glumu na inostranu i našu, gluma je gluma. To je moj posao. Imao sam priliku da igram u većim i manjim produkcijama i shvatio sam da tu nema bitnih razlika, sem jezika. Pristup poslu, način rada, sve je isto. Naravno, malo je teže kad glumite na stranom jeziku.

Milan Marić: Stručnjak za sarme i domaći hleb

Kakve uloge odbijate?
- Banalne. Nemam problem sa tim da projekat u kome učestvujem bude neuspešan, ali imam kad je banalan.

Koliko vas se tiče reakcija publike?
- Ako se bavite ovim poslom, morate da se naviknete na to da će publika reagovati. Najviše bih voleo da se bavim glumom a da me niko ne gleda. Ali to nije moguće.

Čija kritika vam je posebno važna?
- Postoji nekoliko osoba do čijeg mišljenja mi je stalo. To su članovi moje rodbine, prijatelji, ali i ljudi sa kojima nisam blizak, a čiji rad izuzetno poštujem. Volim kritiku, da čujem stvari, ali biram koga slušam. Kao glumcu važno mi je da imam ideju o svom razvojnom putu, da znam kuda idem i zašto nešto radim. Nužno je da na tom putu i grešim i upadam u ćorsokake, ali bitno je da na vreme shvatim da sam u slepoj ulici.

Šta znači upasti u ćorsokak u vašem slučaju?
- Danas je vrlo lako postati poznat i umisliti da si važan kad ti poraste broj pratilaca na društvenim mrežama ili kad ljudi počnu da te prepoznaju na ulici. Tad ne smete da pomislite da ste završili posao, već treba da budete svesni da slava ne traje večno. Čovek mora da zna zašto radi nešto što radi.

Nastavak teksta pročitajte na sledećoj strani

Znate li vi zašto se bavite glumom?
- Glumu morate da živite, ne možete da glumite da ste glumac. Moj najveći problem sa ovim poslom jeste kad vidim pozeraj u njemu. Ne prihvatam da su glumci zabavljači. Mi imamo veliku odgovornost. Uvek je bilo koncepta “hleba i igara” i nemam ništa protiv lake zabave i viceva, samo bih voleo da se zna da su to vicevi. Da se ne govori da je visoka umetnost nešto što nije. Bilo bi lepo razgraničiti šta je šta, uspostaviti neku hijerarhiju, sistem vrednosti. Ali pošto mi, kao društvo, kolektivno gubimo sistem vrednosti, samim tim on ne postoji ni u glumi.

Mislite da se danas lako postaje poznat?
- Neverovatno lako. Mogu ja da radim koliko god hoćete serija i da imam na stotine pozorišnih uloga, a neko preko noći može da postane poznat samo zato što je izašao go na ulicu. Ista su merila. I stvarno nemam ništa protiv toga, ne može to svako, ali voleo bih da se ne mešaju babe i žabe.

Milan Marić popularan u Rusiji: Mural za majstora (foto)

Pripremate li neku novu predstavu?
- Trenutno imam probe u Jugoslovenskom dramskom pozorištu gde spremamo “Lorencača” Alfreda de Misea u režiji Borisa Liješevića. Premijera je 27. maja. U pitanju je fantastičan komad, koji mi je baš legao.

Kad ste poslednji put pogledali neku dobru predstavu?
- Pre neki dan, “Ovaj će biti drugačiji” u Ateljeu 212. Glumice su apsolutno fantastične.