Luka Raco u Kopenhagenu: Sjajna avantura koja je počela flašom vina i toplom porukom

Autor:

22.07.2017 20:00

Foto:

Foto:



Glumac i maneken pod prilično čudnim okolnostima odlučio je da poseti dansku prestonicu, put ga je vodio preko Niša i Švedske, a kad je konačno stigao, bio je fasciniran ljubaznim ljudima, visokim cenama i fantastično ukusnim vaflima

Ideja da krenem u glavni grad Danske došla je apsolutno spontano. Dvadesetak dana pre odlaska našao sam se sa dva drugara na piću i započeli smo priču na temu putovanja, interesantnih destinacija i “low coast” kompanija koje lete iz Niša.

DOBRODOŠLICA

Pošto smo redovni gosti juga Srbije, zaključili smo da bi bilo interesantno da spojimo lepo i korisno i odemo na nekoliko dana u Niš, a zatim u neku stranu zemlju sa tamošnjeg aerodroma. Sve je počelo kao šala i plan koji se u većini slučajeva završi samo na priči, ali jedan moj drug se dao u akciju i ubrzo našao avio-karte za Malme u Švedskoj. Međutim, to nam nije bila krajnja destinacija, već prelepi Kopenhagen, koji se nalazi samo tridesetak kilometara dalje.
Nakon izbora odredišta došao je red da razmišljamo o smeštaju. Rešili smo da prvi put oprobamo online iznajmljivanje stanova u inostranstvu preko jednog svetski poznatog sajta. Bili smo skeptični kako sve to funkcioniše, ali i iznenađeni niskim cenama, pa smo odlučili da rizikujemo, i moram reći da se apsolutno isplatilo. Pronašli smo jedan fenomenalan, moderno opremljen dupleks kod interno popularnog stanodavca Renea, sa kojim smo bili u kontaktu preko “whats-upa”. On nam je dao smernice kako da dođemo do stana, gde nam je sakrio ključ, čak i preporuke šta da obiđemo u gradu. U Reneovom stanu smo se svi osećali kao u udobnosti naših domova. Na trenutak sam pomislio da nisam 1.300 kilometara daleko od Beograda. Kada otključate vrata i dočeka vas predivan prostor, mapa grada i flaša kvalitetnog vina uz poruku “Welcome to Denmark” - kako drugačije čovek da se oseća nego sjajno.

JUTARNJI RITUAL

Ja u inostranstvu volim rano da ustanem, što kod kuće, iskreno, nikada ne radim. Naša jutra i Kopenhagenu započinjala bi tako što bih se ja prvi probudio, skuvao kafu i vikom, uz obaveznu muzičku pozadinu, terao ostale da ustanu. Napravili smo plan i obeležili na mapi Kopenhagena sve znamenitosti i zanimljivosti koje smo želeli da vidimo. Postoji odličan gradski prevoz koji obuhvata voz, metro, autobus i vodeni autobus, tačnije male brodice koje kruže oko grada, i sve to može da se koristi kupovinom “Copenhagen Carda”, u koji je uključena i ulaznica za obilazak nekih kulturnih i istorijskih objekata. Moja je topla preporuka svima koji idu tamo da kupe tu kartu. Kopenhagen ima pregršt divnih mesta, muzeja, zamaka, generalno prelepe arhitekture, koje čovek jednostavno mora da vidi. Po ceo dan smo razgledali i uveče se vraćali mrtvi umorni, ali vredi. Jedino nismo stigli da odemo na neku pozorišnu predstavu, ali naše “odlično” poznavanje danskog jezika, za koji moram reći da je težak čak i da se oponaša, svakako bi nam pokvarilo utisak.

ZEMLJA SREĆNIH LJUDI

Na ulicama smo pričali sa brojnim prolaznicima, jer su nam stalno trebale neke informacije. Pitali smo gde se šta nalazi i tražili preporuke. Posle nedelju dana boravka u Kopenhagenu tamošnji svet mogu da opišem citirajući jednog od mojih drugara koji je rekao: “Pod hitno moram da se vratim u Srbiju, da me neko nekulturan vrati malo u balans, ovi Danci su nerealno zadovoljni i ljubazni”. Šalu na stranu, stanovnici ove severne zemlje su preljubazni, obrazovani i sa visokim standardom života. Imaju, na primer, najveći stepen zaposlenosti u Evropi. Prema nekim istraživanjima najsrećnija su nacija na svetu. Prosečna plata je oko 2.500 evra, a kada uzmete u obzir i da su čuvene lego kockice iz Danske, onda su zasigurno imali i lepo detinjstvo.

KAZNA ZA NEŽENJE

Čuli smo da su im običaji veoma zanimljivi, a jedan je baš bizaran. Posipaju cimetom ljude koji se nisu venčali a napunili su 25 godina, a biberom one koji to nisu uradili do tridesete. Običaj datira iz 16. veka, kada su trgovci začinima zbog stalnih putovanja propuštali da nađu srodnu dušu i ostajali sami, te je posipanje cimetom i biberom simboličan način da se neženje obeleže, i to ne sa malo već sa punim kesama ovih začina.

DVORAC I PIVO

Od svih istorijskih znamenitosti koje sam video na mene je najveći utisak ostavio dvorac Kronborg, smešten u blizini Helsingera, po kome je Vilijam Šekspir osmislio dvorac Elsinor u “Hamletu”. Vekovima je smatran jednim od najvažnijih renesansnih zamkova u severnoj Evropi i pod zaštitom je Uneska. Nisam propustio priliku ni da posetim fabriku piva “Karlsberg”, čija tradicija datira od 1837, a ubraja se u četiri najveće u svetu. Sveži kvasac za koji danas znamo nastao je upravo u njenim laboratorijama. Koračati fabrikom, slušati istoriju malog biznisa koji je postao svetski, uz degustaciju piva direktno sa proizvodne trake, doživljaj je koji je teško opisati rečima.

PRAVI VAFLI

Što se hrane tiče, izdvojio bih čuvene danske vafle kojih ima na svakom koraku. Preukusni su i nemaju baš neke sličnosti sa onima koji mogu da se kupe kod nas. U restoranima je ponuda nalik onoj u beogradskim modernim restoranima, isto je i kada je brza hrana u pitanju. I naravno, umalo da zaboravim da sam otišao na kafu u “Starbucks” i tamo napravio nekoliko fotografija. Ipak sam morao da budem klasičan sprski turista i opravdam tradiciju slikanja sa ovom kafom.
Ništa specijalno nisam kupio u Kopenhagenu. Danska ima izrazito visok životni standard tako da su cene u odnosu na naše enormno veće. Kafa košta u proseku četiri i po evra, a hrana u restoranu za jednu osobu je minimum trideset. Pazario sam samo suvenire za prijatelje i sebe, mada mi ništa posebno i ne treba da bih se rado setio svakog sekunda provedenog tamo.

Kopenhagen trivija

- Grad je poznat i kao prestonica bicikala. Svi su na svojim dvotočkašima, od tri do stotinu i tri godine, a pešacima je zabranjeno da se zadržavaju na biciklističkim stazama.
- Danci u svom jeziku nemaju ‘ružne reči’, najgore što se može čuti na danskom je ‘pakao’ i ‘đavo’, a kada žele da kažu nešto rđavo, urade to na engleskom.

Maja Gašić

Autor