Dimitrije Vojnov: Batinom smrću se završila jedna epoha

Autor:

20.11.2016 18:43

Foto:

Foto:



Dramaturg, autor scenarija za aktuelni filmski hit ‘Jesen samuraja’, sebi želi da se za godinu-dve uozbilji, voleo bi da surfuje na talasima, a uveren je da se smrću Bate Živojinovića završila jedna epoha srpske kinematografije i kulture

Omiljeni dramski citat?

- Replika koju izgovara Nikola Kalabić po scenariju Siniše Pavića u seriji o hapšenju Draže Mihajlovića: “Čiča, znam da nije vreme za pesmu ali poneo sam harmoniku”.

Glumac čijem se umeću najviše divite?

- Da ne znam koliki udeo u tome imaju scenarista, reditelj i montažer, divio bih se glumcima. Ovako se divim glumcima koji najbolje biraju reditelje i scenarije.

Da ste zanatlija, bili biste?

- Pisanje je pre svega zanat, a u najređim slučajevima umetnost. Ipak, pošto mislite na neki ručni rad, onda bih verovatno bio automehaničar, jer i tu čovek vrlo često može biti umetnik.

Film koji ste odgledali najviše puta?

- Verovatno “Smrtonosno oružje” Ričarda Donera i “Zločin na talasima” Ketrin Bigelou. To su filmovi koji su me formirali.

Kako se borite protiv jesenjeg sivila?

- Teško. Kako sam stariji sve mi teže ide. Ali, ne bih se olako menjao za život na mestu gde je stalno lepo vreme jer jednolična klima ubija ideju o protoku vremena i može da te uljuljka.

Umete li da oprostite sebi?

- Obično ne. Ali mislim da je to dobro. Sebi ne treba opraštati jer onda čovek postepeno krene sebi da dopušta sve više i više.

A drugima?

- Opraštam povremeno, ali teško normalizujem odnose kad me neko izneveri. Tako da od mog oprosta nema mnogo koristi.

Kada biste jedan dan mogli da proživite kao žena, šta biste radili?

- Danas barem nije toliki problem proživeti dan u nekom drugom rodu tako da o tome ne maštam. Ako osetim potrebu, obaviću šta je potrebno.

U kom ekstremnom sportu biste voleli da se oprobate?

- Ako se surf može smatrati ekstremnim sportom, onda svakako u tome. Moj najomiljeniji film “Zločin na talasima” Ketrin Bigelou govori o surferima.

Da li biste mogli da živite na selu?

- Ljudi se naviknu da žive u svemiru, verovatno bih i ja mogao da se naviknem da živim na selu, ali ne bih pokušavao.

Sećate li se nekog pubertetskog nestašluka?

- Kao i svi moji vršnjaci nastojao sam da ispratim porno-film na Palmi koji je počinjao u dva ujutru. I onda sam brinuo šta se dešava prilikom prelaska na drugo računanje vremena, što obično nastupa u taj sat, i da li u dva sata ujutru puštaju ono što bi trebalo da krene u tri. Sećam se da smo na velikim odmorima vodili dosta duge diskusije o tome kako će Palma rešiti taj vremenski paradoks.

Bliži se kraj 2016, po čemu ćete je pamtiti?

- Godinu je svakako obeležila “Jesen samuraja”, odličan film kojim sam najzadovoljniji u svom dosadašnjem radu. Pored toga, promenilo se vreme u našem filmu i kulturi - preminuo je Bata Živojinović i time se jedna epoha završila a počela je neka nova.

Kojeg roditeljskog saveta se najčešće setite?

- Ako se izgubim, da pitam policajca da me dovede kući. Do sada se nijednom nisam izgubio, a, srećom, nije me ni policija dovodila kući drugim povodom.

Šta biste želeli da vam se desi u naredne godinu-dve?

- Da se najzad uozbiljim.

Kafana ili moderni restoran?

- Uvek moderni restoran. Kafane su danas prepune mladih ljudi koji žele da se dokažu kao boemi i onda se boravak tamo pretvori u mučno iživljavanje manjine koja je sebi zadala cilj da se provede i pokaže ostalima kako im je to prirodan ambijent. Nažalost, ti lažnjaci su previše bučni. U modernim restoranima toga nema, i šta god da zatražiš, ne susrećeš se sa neprijatnim pogledom konobara lokala čije je osnovno svojstvo da ima izbor od tri i po pića i dva i po jela.

Maja Gašić

Autor

Komentari. (0)

Loading