Modni diktat Kaline Kovačević: Spoj elegancije i nedodirljivosti (foto)

Autor:

21.04.2018 11:24

Foto:

Foto:



Glumica je izgradila sopstveni stil koji je baziran na zavodljivosti i eleganciji, u njenom ormanu posebno mesto zauzima haljina kupljena 1940. na aukciji u Londonu, a najženstvenije se oseća u kratkoj haljini i cipelama s visokom potpeticom

Glumici Kalini Kovačević (34) modni uzor je Spasa, baka po majci, našoj istaknutoj dramskoj umetnici Ljiljani Blagojević, koja i u devetoj deceniji nosi dvodelni kupaći kostim, ima uredno ošišanu paž frizuru i dodirom može da ustanovi da li je tkanina od prirodnog materijala. Od druge bake, majke njenog oca, čuvenog srpskog pisca Siniše Kovačevića, nasledila je singericu.

- Ta stara mašina na nožni pogon u mom stanu služi kao ukras i čuva od zaborava baku, koja je bila vrsna krojačica. Da šije zna i mama Ljilja, sada najčešće pravi haljinice za lutke moje sedmogodišnje kćerke Mione. Njih dve se igraju i uživaju, a ja posle raspremam haos. Šalu na stranu, drago mi je kad vidim koliko se unose u taj kreativni proces. A baka Spasa je žena zmaj. U devetoj deceniji je i dalje moderna, paž joj baš lepo stoji. Fantastično štrika i hekla. Više ja ličim na nju nego moja majka, i po karakteru i po izgledu. Najslađe mi je kad odemo na more i ona traži da joj kupim kupaći iz dva dela. Moja baka ne robuje glupim trendovima: što sam starija, manje živim, naprotiv. Čini mi se da je na mamu i mene prenela mnoge životne stavove, pa i odnos prema modi. Stvarno verujem da su geni važni. Od bake i moje drage Ksenije Milijaš, koja je sjajna dizajnerka, najčešće tražim savet šta da obučem za posebne prilike.

NOSTALGIJA ZA STARIM VREMENIMA

Kao anegdotu prepričava prošlogodišnju potragu za žoržetom po beogradskim prodavnicama.

- Baka je htela da joj sašijemo dve letnje haljine od žoržeta, koji se pravi od svile ili vune, veoma je lagan. Nažalost, nisam uspela da ga pronađem jer sad postoje samo kombinacije pamuka i poliestera. Zadivljujuće mi je kako su žene nekad, iako su imale manje krpica, bile lepše odevene. Više su vodile računa o sebi.

Uverena da se stil gradi godinama, priznaje da je kao mlađa prolazila i neke smešne faze kad je reč o izboru modnog pravca.

- Svako od nas ima fotografije koje ga nasmeju i nateraju da se zapita šta mu je bilo. Tako sam ja u osnovnoj školi bila okorela “dizelašica”, nosila sam patike sa vazdušnim đonovima, takozvanu “peticu”, a moderna je bila i ljubičasta “dvojka”. Iz tih devedesetih pamtim i kaiš sa nitnama i gornji deo šuškave trenerke. Čak sam i šiške terala na stranu. Kasnije sam furala Sara Kej fazon, jedino nikad nisam bila “padavičarka” i “šminkerka”.

Kalina Kovačević: Bore su pečat našeg života i emocija koje preživljavamo

Svoj stil bi opisala kao sveden, njena mera elegancije su Armani modeli. I to ne zato što je reč o čuvenom kreatoru, to joj nije bitno, već zbog njegovih jednostavnih a savršenih kreacija. Karnere ne podnosi, baš kao ni šarenu odeću. U zavisnosti od godišnjeg doba bira zelenu ili bordo boju. Važno joj je da obuća bude udobna. Ako nešto ne obuče cele godine, onda to pokloni. Iz kuće ne izlazi bez malih minđuša koje su joj roditelji poklonili za 32. rođendan, uvek nosi i lančić sa medaljonom Svete Petke. I to je Kalina privatno, dok u specijalnim prilikama, kakvih u životu glumice ima mnogo, blista u haljini i visokim potpeticama.

- Najviše štikle u mom cipelarniku imaju 12 centimetara, bez platforme. Ali to su cipele za tri koraka, u njima nema dužeg hodanja. Dok sam bila mlađa, umela sam da trpim, u fazonu izdržaću jedno veče, ali to više ne radim. Zbog posla imam veliku kolekciju obuće, a Miona, kao sve devojčice, prvo se hvata za one s puno šljokica. Ipak, odlično zna šta sme da dira, a šta ne.

NESPREMNA ZA NAGRADU

Kćerka sama bira šta će obući, mama joj daje punu slobodu da uklapa boje.

Ljiljana Blagojević: Tek kad sam dobila unuku shvatila sam šta je ljubav bez zadrške

- Mešam se samo u situacijama kad je napolju hladno, jer kao svaka majka brinem da mi se dete ne prehladi. Nisam joj još kupila ni one cipelice sa štiklom, koje su veoma popularne kod njenih drugarica. Već vidim da su geni proradili, mnogo voli da se prerušava. Često mi govori da joj je drago što su joj i mama i baka tako mlade. Taj gen smo definitivno povukle od bake, mada sam sigurna da na izgled utiču i naše unutrašnje energije, koje i te kako imaju veze sa vaspitanjem.

Kad dođe kući sa scenskom šminkom, Miona traži da skine sve i bude opet njena prava mama.

- Voli kad se doterujem, a meni prija kad mi kaže da sam joj lepa.

Iako privatno voli minimalizam, za pojavljivanje na crvenom tepihu pažljivo se sprema i važno joj je da uvek bude drugačija.

- Volim transformaciju i u tom smislu eksperimentišem. Možda će neko reći i da sam provokativna, ali ja izbegavam tu reč, vuče mi na vulgarno, a toga danas ima previše. Trudim se da budem zanosna, zavodljiva, moj moto je ona lepa rečenica: što su se druge devojke više otkopčavale, ja sam se sve više zakopčavala. Odnosno, biram spoj elegancije i nedodirljivosti.

Nikada ne kuka kako nema šta da obuče, mada joj se jednom bukvalno dogodilo baš to. Imala je 19 godina, pun kofer farmerki i majica, a čekala ju je najvažnija svečanost u životu.

Siniša Kovačević: Uz podršku porodice, uspešan oporavak posle operacije

- Na Filmskom festivalu u Nišu gostovala sam sa filmom “Jesen stiže, dunjo moja”. Poslednjeg dana su mi javili da sam dobila “Caricu Teodoru”, nagradu za najbolju glumicu. Nastao je haos, ne samo da nisam kod sebe imala elegantnu haljinu nego tako nešto uopšte nisam nosila. Srećom, u susret mi je izašla jedna naša modna kuća koja mi je poklonila malu crnu haljinu, potom sam trčala da kupim salonke. Izabrala sam model sa štiklom od tri santimetra, nisam se usudila da obujem onaj sa višom.

Tu haljinu ima i sada i super joj stoji iako je prošlo 14 godina. Osim nje, u garderoberu čuva još dva posebna komada.

- Jedan je srebrna pafta, odnosno šnala koju je moja prabaka donela u miraz, a kačila se na pojas kao ukras na nošnji. Drugi je haljina iz 1940. koju je moja mama kupila na aukciji u Londonu kad je bila devojka. Ručno je šivena, od brokatne crne svile i čipke, duž celih leđa se zakopčava dugmićima opšivenim istim materijalom, ima perle i pojas iznutra koji se kači i tako formira struk. Dugih je rukava, jednostavnog kroja, sa strane je deo od providnog tila. Nju stvarno ni za šta ne bih dala. Obrni-okreni, sve pa i svet se vrti oko haljine.