Kad padne klap(n)a

Autor:

14.01.2020 20:30

Foto:

Foto:



Rediteljka ‘Ajvara’ Ana Marija Rosi i glavni glumci Nataša Ninković i Sergej Trifunović otkrivaju da li je njihovo prijateljstvo bilo na iskušenju, kako je najveća zvezda skandinavskog filma pristala da statira i kakvu je ulogu imala kuća Zlatana Ibrahimovića

 

Iza “Ajvara”, najnagrađivanijeg domaćeg filma u protekloj godini, stoji autorska ekipa na čelu sa rediteljkom Anom Marijom Rosi (47) i glumačkim tandemom Nataša Ninković (47) i Sergej Trifunović (47). Osim što su generacija, i što su već zajedno snimali Anin prethodni film “Neke druge priče”, oni su i prijatelji. Zanimalo me je da li to olakšava ili otežava rad.

- Rediteljka stalno bira nas dvoje jer ona zapravo ne poznaje druge glumce - u svom maniru kaže Sergej, na šta Ana Marija dodaje:

- Naravno da poznajem i druge glumce, ali ovo su baš oni koje sam želela. Niko nije slučajno u filmu, vrlo precizno sam ih birala.

Rosijeva priznaje kako je ovaj film dugo čekala. Temeljno ga je pripremala i smatra da je važno što su svi glumci, ne samo glavni, ušli spremni u tih pet snimajućih nedelja.

Nataša otkriva da je bilo nekoliko momenata u kojima je htela da ubije Sergeja, da ga odrobija i da joj ne bude žao.

- Akcenat je na ovome da mi ne bude žao. Verovatno će i on reći nešto slično. Bila sam koncentrisana na celinu, mislila sam da među to dvoje ljudi treba da postoji skoro matematički odnos, da nema mesta improvizaciji, a Sergej je više bio čovek trenutka. To je nekad bilo dobro, ali nekada i nije. I onda bih ja držala svoje, on svoje, i došlo bi do nervoze, vike, jer smo oboje temperamentni. Inače, Sergej i ja, iako smo klasići, dugo nismo bili zajedno u kadru, kao ni na pozorišnoj sceni. Ali to nema veze, kada nekog poznaješ, uprkos tome što prođe vreme bez zajedničkog rada, ta bliskost i energija se ne smanjuju. S jedne strane mi je lakše da radim s prijateljima jer sam oslobođena, a s druge strane, kada nekog ne poznajem, možda imam više obzira, ali i više slobode da stavim sugestiju jer me ne opterećuju prošlost i prijateljstvo. Ovde sam morala da vagam, merim jer unosim međusobni odnos.

 

Sergej smatra da mu je uloga Baneta najzrelija i najcelovitija do sada. Možda i zbog toga što je pisana baš za njega.

- Nije lako raditi s prijateljima, ali Rosijeva se postavila kao ozbiljan upravnik koncentracionog logora. Bila je to gvozdena disciplina, nije bilo nikakve bolećivosti. Jednom smo se čak i posvađali pošto mi nije dala da uradim nešto, ja sam poludeo i otišao. Posle sam ukapirao da je bila potpuno u pravu. Fascinira me kada reditelj zna šta hoće, jer reditelji su baždareni da se i kada ne znaju šta hoće pretvaraju da znaju, a glumac je intuitivna životinja koja to brzo nanjuši. Samo sam za “Munje” i za “Ajvar” imao tako opsežne probe. Ovo je jedini moj film koji sam gledao pet puta, obično ih gledam dva puta: jednom da vidim šta smo uradili, drugi put da vidim šta sam ja uradio. Svaki glumac ima negde lošu scenu, tanko mesto, ali ja ga ovde ne nalazim. Znam da zvuči glupo, ali zahvaljujući scenariju i rediteljki tako je ispalo.

Kad zvezda statira

Najvećim delom “Ajvar” je sniman u Beogradu, ali jedan deo je rađen u Stokholmu i u Užicu.

- U Stokholmu je bilo besprekorno, imali smo fenomenalno vreme krajem novembra i početkom decembra koje nam je baš trebalo da nam “odglumi” uskršnje praznike. Skandinavija nam je podarila sunčane dane usred zime, a bilo je još jedno iznenađenje - otkriva rediteljka. - Johanes Kunke je ozbiljna glumačka zvezda skandinavske kinematografije, snimao je jedan od važnijih evropskih filmova, “Turistu”. On je Sergejov drug, pa je pristao da nam se pridruži i da se pojavi u jednom kadru na početku. To je zapravo bio najlepši začin snimanja u Stokholmu. Bilo je neplanirano, dogovorili smo se veče pre toga. Jedini njegov uslov bio je da dođe na premijeru u Beogradu. Došao je ovde na nekoliko dana, išao je s nama i u Novi Sad. Naučio je šta je srpska kafana. Rekao je da nikada nigde nije video da se premijera slavi na tako lep način kao u Srbiji. Nekako smo ga odomaćili.

 

Sergej poznaje Johanesa sa Palićkog filmskog festivala, gde su bili zajedno u žiriju, i tvrdi da je reč o jednom od najdivnijih bića koja je sreo.

- Kada smo bili u Stokholmu, zamolio sam ga da statira, iz fazona. Ja obožavam da statiram. Obično kada se snima film negde u gradu prođem. Međutim, Goran Marković me je oterao sa snimanja “Koridora”, Raša Andrić mi takođe nije bio dao da se pojavim u “Tri palme...” Baš volim da statiram, i to u drugom planu. Mića Momčilović me je pustio u “Čekaj me, ja sigurno neću doći”. Ovde je Kunk, pošto je zaista veliki, u prvom planu. Prosto je fora da ti prijatelji statiraju, kao što je Hičkok voleo da prođe kroz kadar.

Ko je taj Zlatan

Nataša snimanje u Švedskoj pamti po jednoj drugoj stvari.

- Kada smo taksisti rekli gde snimamo, on se oduševio: “Jao, tu živi fudbaler Zlatan Ibrahimović!” U pekari preko puta radnica viče: “Jao, tu živi Zlatan Ibrahimović.” Nisam imala pojma ko je on. Odjednom se Ana i Sergej hvataju za telefone, oduševljeno počinju da slikaju tu kuću. Stojim, gledam onu kuću i govorim: “Ovo je kao neka crkva, stvarno mi je muka od tih fudbalera, ovo izgleda strašno. Pa gde mu je terasa? Imaju tolike pare a ne umeju ni kuću da urede nego preuređuju crkve.” Tako sam držala banku, zapela za tu terasu koje nema. Posle tri dana sam guglala Zlatana Ibrahimovića i preko noći postala njegov fan. Sad pomno pratim njegovu karijeru, prepričavam golove. Vrlo brzo sam se iz neznanke preobratila u obožavateljku.

Ekipa “Ajvara” već mesecima uživa u nagradama, reakcijama publike koje greju njihove umetničke duše i punim bioskopskim salama.

- Sada mi ljudi često prilaze, uglavnom žene priznaju da su plakale, mada mi je i nekoliko muškaraca to reklo. Zvuči kao vrhunski cinizam kada mi neko kaže da je plakao, a ja se raznežim: “Baš divno.” Pre svega sam gledalac, pa znam koliko je važno kada se lepo kao čovek isplačeš u bioskopu i odeš kući s nekim osećajem olakšanja - kaže Ana Marija Rosi i prepričava kako je Nataša na snimanju stalno govorila za svoju junakinju Vidu: “Ko je ova žena, kako se ovo ponaša, ja bih je prva ostavila!”

Glumica, koja je osvojila sve važnije festivalske nagrade za svoju Vidu, sa osmehom zaključuje:

- Najslađa mi je bila reakcija jednog čoveka: “Što Sergej odmah ne ostavi ovu ženu nego čeka kraj filma?”