Stefan Zekić: Prestao sam da jedem mesne prerađevine kada sam shvatio od čega se prave

Autor:

18.11.2019 17:50

Foto:

Foto:



Dirigent Stefan Zekić otkrio je čari izraelske hrane i ne može da zamisli dan bez humusa, sebe smatra majstorom za slatkiše, a uz asistenciju supruge u stanju je da napravi najbržu večeru na svetu

Dirigent Stefan Zekić (36) je zahvaljujući svom pozivu obišao mnoge zemlje i upoznao se s njihovim kuhinjama, a njegovim nepcima najviše se dopala orijentalna, naročito izraelska, čije delicije su mu izbor i u Srbiji.

- Mnogo sam zavoleo orijentalnu kuhinju, mada volim i naša domaća jela - kaže dirigent Stefan Zekić.

- Ono što mi je najzanimljivije i bez čega nikako ne mogu jeste humus, a dok sam boravio u Izraelu, imao sam prilike da probam razne recepte za ovaj namaz. Tamo sam bio više puta, ponekad i mesec dana i duže. Prvi put sam u Izraelu bio sa horom "Braća Baruh“ 2007, potom sam odlazio privatno. U poslednje dve godine u Jerusalim idem kao predavač na master klasu na International Vocal Competition and Festival čiji je mecena Josef Žamboki, divan čovek, Jevrejin rođen u Srbiji. Preživeo je holokaust i otišao u Izrael. Tamo se družim s kolegama muzičarima iz celog sveta, sa kojima pričam o svemu, pa i o hrani. Primetio sam da nam je humus glavna tema kada se zapodene razgovor o gastronomiji. Svi imaju neko iskustvo, savet ili recept, preporučuju jedni drugima kakva tekstura treba da bude... Isto kao kod nas kada se na slavama priča o sarmi, pa čujete koliko ko stavi slanine, koje mleveno meso bira, začine dodaje, više ili manje lovora stavi. Humus mi je omiljena hrana i kada sam u Srbiji, mada nigde nema takav ukus i kvalitet kao u Izraelu. Pretpostavljam da to ima veze s namirnicama koje se tamo koriste jer su iz tog podneblja a i sa originalnim začinima. Jedno vreme humus je pravila moja supruga Jelena. Sada smo se razmazili pa kupujemo gotov, a u Beogradu na nekoliko mesta može da se nađe veoma kvalitetan.

U Izraelu je zavoleo i falafel, drugi specijalitet na listi izraelske kuhinje, ali i jednu posebnu varijantu bećarca.

- Za razliku od humusa koji jedem svaki dan, falafel ne uzimam toliko često, ali mi se jako dopada. Uz oba jela ide ukusni pita hleb, najsličniji našoj lepinji, samo je tanji. U Izraelu me je prijatno iznenadilo i jelo koje je veoma blisko s našom kuhinjom. Izraelci ga zovu šakšuka, a to je zapravo naš bećarac. Jedina je razlika što oni u svoju verziju stave puno orijentalnih začina. Ima šafrana i kumina koji mu daju poseban šmek, a stave i jaja. To im je omiljeno jelo za doručak.

Upoznao se i s principima košer ishrane koja podrazumeva stroga religiozna pravila.

- Košer je zanimljiva vrsta ishrane koja je češća u religioznim porodicama. Namirnice se spremaju po tačno određenim načelima, tačno se zna meso kojih životinja sme da se koristi i šta da se kombinuje. Zabrane su jasne i nikada se ne krše. Mlečni proizvodi i meso, koji simbolizuju život i smrt, nikada se ne mešaju. Obroci se pripremaju u različitim posudama, ako se jede meso, potrebno je da prođe šest sati da bi se moglo piti mleko ili jesti neki mlečni proizvodi. Meso se priprema na poseban način, počev od uzgoja životnije preko celog njenog životnog ciklusa. Ona ne sme da bude maltretirana i, što je jako važno, ubija se jednim potezom. Ne sme da se muči. A proces obrade mesa je takav da sva krv mora da izađe. Više puta sam bio u prilici da probam jela pripremana po košer pravilima, zaista su ukusna.

Odrastao je u brojnoj porodici u kojoj su svi voleli slatkiše, ali je naučio i da ih se na neko vreme odrekne kada primeti da je preterao.

- U kući nas je bilo četvoro dece, najmlađa sestra i nas tri brata. Svi smo bili slatkomani, uključujući i roditelje. Jedino što je u našoj kući moralo da se krije bili su slatkiši. Mama i tata su morali da ih sklanjaju od nas, a bogami i od sebe. Iz te ljubavi prema slatkišima još kao tinejdžer naučio sam da pravim domaći sladoled od brašna, jaja i mleka u koje se posle doda voće ili čokolada po želji. Posle sam s bratom Vukom prešao na palačinke. Sada, kada imam vremena, napravim čizkejk. I danas volim slatkiše. Srećom, fizički sam dosta aktivan pa se to ne primeti. Osim što dirigujem retko kada koristim prevoz po gradu. Pešačim i vozim bicikl sve dok temperatura ne padne ispod nule. Desi se da, kao i svi, ponekad na neko vreme moram da ukinem slatkiše i testeninu, ali to mi ne pada teško.

Mada mu to nije bila namera, skoro da je izbacio meso iz ishrane.

- Nikada nisam bio preterani ljubitelj mesa. S godinama sve manje imam potrebu za njim. Nekada prođe i po nekoliko meseci a da ga ne poželim. I kada ga jedem, uglavnom je to riba ili piletina. Sada sam poluvegetarijanac mada to nije posledica svesne odluke. Jedino sam, i to dosta davno, odlučio da ne jedem mesne prerađevine. Prestao sam da ih jedem kada sam shvatio od čega se prave i koliko je to zapravo loša hrana. Supruga i naša kćeka Lea takođe vole laganu ishranu. Kada nastupam, ništa ne menjam u jelovniku, jer je ionako lagan. Čak pred neke velike događaje, kao što je sada bila premijera opere Stanislava Biničkog "Na uranku“ u Narodnom pozorištu u Beogradu, u stomaku nemam onaj neprijatan osećaj od treme.

Voli vina i ne propušta priliku da se raspita o njihovom poreklu.

- Veliki sam ljubitelj vina, u tome baš uživam. Volim razne vrste, ali crvena su mi na prvom mestu. Ne propuštam sajmove vina. Poslednje dve sezone uglavnom istražujem domaće proizvode, a cenim, naravno, italijanska i francuska vina. Ne biram ih po regionu. Volim ona puna taninska sa gustinom, ili, kako kažu iskusni vinari, ono što dođe na kraju. Somelijeri mi često govore kako treba da dam šansu i drugim ukusima, inače će ova brzo da mi dosade. Poslušao sam njihov savet i sada istražujem i druga, ali roze mi i dalje nije prijemčljivo. Vino svakodnevno konzumiram, posebno uz sir i masline. To je kombinacija koja ne može da mi dosadi.

Za goste uvek prave neko iznenađenje.

- Nikada ne pozivamo goste na večeru, ali bude večera, to svi kasnije shvate. Na drvenim pladnjima supruga i ja pripremimo uglavnom vegetarijanske zalogaje. Obavezno idu namazi, na prvom mestu humus, potom i pesto đenoveze s krekerima ili lanenim pločicama, s više vrsta sira sa strane, sezonskim voćem i dosta koštunjavog i suvog. Uz to je obavezno i vino. Deluje kao mezetluk, ali zamenjuje večeru čak i onima koji nisu navikli na takav način ishrane.

Pet omiljenih sorti grožđa za vino
Prokupac
Tamnjanika
Traminac
Probus
Sila

Džem od šljiva ili kajsija?
- DŽEM OD ŠLJIVA

Sladoled od čokolade ili voćni?
- SLADOLED OD ČOKOLADE

Krekeri ili pločice?
- PLOČICE