Da li su organski kozmetički proizvodi zaista bolji

Autor:

26.03.2017 11:27

Foto:

Foto:



Kozmetička industrija sve češće nudi preparate koji imaju oznaku ‘organsko’, ‘netoksično’, ‘sto posto čisto’, ali šta se stvarno krije iza tih odrednica i da li su oni zaista bolji od onih koji sadrže i malo ‘hemije’’

U poslednje vreme sa polica u marketima, apotekama i parfimerijama mame nas privlačna i lepa pakovanja koja na sebi imaju biljke, cvetiće, raznobojne voćkice iznad kojih piše “sto odsto prirodno”, “hipoalergeno”, “organsko”... Voljni smo da izdvojimo mnogo novca za nešto za šta verujemo da je zdravo i etički korektno (nije testirano na životinjama), verujući da je to bolje po naš organizam nego tamo neka “hemija” koja je opasna. No, šta se zaista krije iza natpisa “natural” i “organic” i jesu li proizvodi sa tim oznakama zaista bezbedniji?

Još uvek ne postoje jasne definicije šta jeste, a šta nije prirodna kozmetika. Ona bi trebalo da podrazumeva da se iz prirode uzimaju minerali i odabrane biljke, gajene sa što manje ili nimalo hemikalija, koje se pritom i minimalno prerađuju kako bi se sačuvala njihova izvorna svojstva. To znači da među osnovnim sastojcima prirodne kozmetike treba da se nađu biljna i esencijalna ulja, ekstrakti i minerali, koji će ojačati prirodne procese kože i dovesti je u stanje harmonije.

Da biste bili sigurni jesu li proizvodi koje želite da kupite prirodni, najbolje je da pogledate sertifikate na pakovanjima, gde su sastojci poređani prema količini u kojoj su zastupljeni u formuli preparata - najviše ima onog koji je na prvom mestu. Proces sertifikacije proizvoda je vrlo strog, a njime se određuje mera tehnološke obrade koju može proći neka supstanca da bi se i dalje mogla nazvati prirodnom. Neke od tih oznaka su: EcoCert, CosmoBio, BDIH, Vegan, Demeter, USDA.

Prirodna kozmetika ne bi trebalo da sadrži sintetičke boje, mirise, konzervanse, silikone, parafine i druge petrolate, a u najvećoj meri treba da bude sačinjena od prirodnih sirovina, na primer, samoniklih biljaka iz netaknutih područja. Za mikrobiološku sigurnost dozvoljeno je korišćenje određenih konzervansa kako se proizvodi ne bi kvarili.

Prirodno ne znači organsko

Mnogi misle da ako na preparatu piše “prirodno”, to automatski znači i “organsko”. Kod prirodne kozmetike sastojci moraju biti prirodni, ali ne i organskog porekla. Termin “organsko” se odnosi na to kako su gajene biljke koje se koriste u kozmetičkoj industriji. One se ne smeju tretirati pesticidima i veštačkim đubrivom, i moraju se uzgajati na zemljištu koje takođe nekoliko godina nije tretirano bilo kakvim hemijskim sredstvima. Proizvod koji nosi oznaku “organsko” ne sme da sadrži genetski modifikovane sastojke i treba da bude odobren od strane nadležnih organa.

Da bi imao etiketu “organsko”, proizvod bi trebalo da sadrži oko 95 odsto prirodnih materija koji su organskog porekla. Prilikom njihovog sertifikovanja najveći problem pravi voda, jer se ne može dokazati njeno organsko poreklo, najviše što se za nju može reći jeste da potiče iz čistih prirodnih staništa, iz dubine zemlje. A kako je ona neizostavan sastojak krema, losiona, tonika, šampona..., praktično jedino ulje može nositi oznaku “100 odsto organsko”. Barem je zasad tako.

 

Komentari. (0)

Loading