Bolest savremenog doba koja pogađa veliki broj žena: Šta je insulinska rezistencija?

Autor:

14.08.2017 19:30

Foto:

Foto:



Kada je pevačica Goca Tržan obelodanila da se bori sa insulinskom rezistencijom zbog koje ne može da ostane u drugom stanju, veći deo javnosti nije bio upoznat o kakvoj vrsti tegobe se zapravo radi. A onda se ispostavilo da veliki broj osoba, a posebno žena, pati od ove bolesti. Šta je insulinska rezistencija i kako je sprečiti?

Goca Tržan otvoreno o zdravstvenim problemima zbog kojih ne može da ostane u drugom stanju

Insulinska rezistencija je stanje u kome ćelije organizma ne reaguju na dejstvo insulina tako da insulin ne može da ostvari svoj biološki efekat.

Insulin je hormon koga proizvode beta ćelije Langerhansovih ostrvaca pankreasa. Njegova osnovna uloga u organizmu je da kontroliše metabolizam ugljenih hidrata (šećera), masti i proteina. Insulinska rezistencija je stanje u kome ćelije organizma ne reaguju na dejstvo insulina tako da insulin ne može da ostvari svoj biološki efekat. Insulin je pri tom prisutan u koncentracijama koje su inače efikasne kod zdravih ljudi. Kako bi se suprotstavio otporu ćelija, organizam stvara povećane količine insulina, njegov nivo u krvi se povećava i nastaje hiperinsulinemija.

Kako nastaje insulinska rezistencija?

Prekomernim unosom hrane u organizam, naročito ugljenih hidrata sa visokim glikemijskim indeksom (rafinisani proizvodi od žitarica, krompir, šećer), brzo se podiže nivo šećera u krvi. Kao odgovor na povišeni nivo šećera pankreas luči hormon insulin čiji je zadatak da potpomogne prelaz glukoze iz krvi u ćelije (glukozu ćelije koriste u energetske svrhe). Insulin svoj zadatak ostvaruje vezujući se za insulinske receptore koji se nalaze na površini mišićnih i masnih ćelija. Ćelije to čuju kao „kucanje“, otvore se i dozvole ulaz glukoze. Kada su trenutne potrebe za glukozom u ćelijama zadovoljene, višak se skladišti u jetri i mišićima u formi glikogena a kada se ove zalihe popune, a glukoza je još uvek prisutna u krvi, insulin pomaže da se višak glukoza uskladišti kao mast.

Ako je nivo šećera u krvi dugotrajno visok, i nivo insulina u krvi će biti dugotrajno visok, i insulin će stalno stimulisati receptore ćelija. Ćelije će vremenom pokušati da se „brane“ tako što će ili smanjiti broj insulinskih receprtora ili će receptori postajati manje osetljivi. Možemo reći da ćelije ne čuju „kucanje“ insulina (postaju otporne). Ovo dovodi do tzv. insulinske rezistencije. Postojanje insulinske rezistencije sprečava da insulin ostvari svoje dejstvo pa je koncentracija glukoze, odnosno šećera u krvi povišena. Za organizam je ovo nedopustivo pa povećava lučenje insulina. Stvara se začarani krug.

U nastanku insulinske rezistencije značajno mesto ima genetska predispozicija, ali i uzimanje nekih lekova.

Pravilna ishrana, fizička aktivnost i regulisanje telesne težine najbolji je način za borbu protiv poremećaja kakav je insulinska rezistencija, jer ukoliko se zanemari, može dovesti do šećerne bolesti i kardiovaskularnih oboljenja.

Simptomi

Insulinska rezistencija često nema nikakve simptome, a ukoliko se ipak jave, to mogu biti povećanje telesne težine, visok krvni pritisak, glad, otežana koncentracija i osećaj tromosti, pospanosti i obamrlosti. Od svega navedenog smatra se da je gojaznost glavni faktor rizika za smanjenje osetljivosti na insulin – masne naslage mogu prouzrokovati upalne procese u telu, a kao rezultat toga javlja se insulinska rezistencija. Pritom, višak kilograma često je posledica manjka fizičke aktivnosti i nepravilne ishrane.

Prekomerno konzumiranje sastojaka bogatih prostim ugljenim hidratima, koji se u krvi razlažu na šećere, čini da mehanizam za apsorpciju šećera prestane da radi kako treba.

 

 

Maja Gašić

Autor