Vladimir Dunjić:
Razotkrivanje
Dobitnik nagrade ‘Momo Kapor’ ne krije da je od svog psa Edija naučio mnogo o ljudima, tajne ne deli već ih množi da svet ne bi bio dozlaboga dosadan, a najponosniji je na definiciju koju mu je dala kćerka Sofija: dobar tata, slikar i majstor
Razgovarala: Zorica Zarić Foto: Beta

Koju ste knjigu Mome Kapora prvo pročitali?
“Beleške jedne Ane”. U vreme kad smo svi čitali Matijinu “Veru Pavladoljsku” i slušali Arsenove balade. To su bili najbolji
izrazi jednog vremena.
A koju biste najradije ilustrovali?
Ne mogu da zamislim da bi neko bolje ilustrovao Mominu knjigu od njega samog. Njegova rečenica i njegova linija najprecizniji su izrazi onoga što je samo “kaporovsko” i neponovljivo.
Imate li psa?
Tri godine imam Edija. Za to vreme on me je više naučio o životinjama, ljudima i o samom sebi, nego ja njega o lepom psećem ponašanju.
Koliko kafe dnevno popijete?
Pijem je ceo dan. Ne popijem mnogo koliko volim da mi je nadohvat ruke dok radim. Otkako sam pre desetak godina prestao da pušim, kafa mi je jedini porok. Vino ne smatram porokom.
Slušate li još nešto osim džeza?
Melodi Gardot, mlada i sjajna džez pevačica, jednom je rekla da u mladosti nije volela džez jer je imala isto osećanje kao i većina ljudi - da je to muzika za liftove. Dakle u džezu, kao i u klasičnoj muzici ili popu, koje takođe slušam, volim samo određene stvari, kad su napisane i izvedene sa inteligencijom i emocijom. Komercijalnu muziku
koja se piše za novčanik ne volim.
Imate li omiljenu boju?
To je crna. Jer je ne-boja i sve boje istovremeno. Kao i bela.
Opišite sebe u tri reči?
Dobar tata, slikar i majstor. Tako me je opisala moja kćerka Sofija kad je bila mala, pošto me je stalno gledala dok nešto kuckam, sečem i popravljam po kući.
Po čemu biste voleli da vas pamte?
Po dobru koje sam uradio za druge.
Šta vas najbrže oneraspoloži?
Kad postanem svestan da sam nekome naneo zlo, a ne želim to sebi da priznam.
A oraspoloži?
Kad se posle dana provedenih u neplodnom kopanju po slici najzad otvori nebo i sve kockice počnu da se slažu same od sebe.
Da li vam je važan novac?
Koliko i svima, nažalost, koji pokušavaju da u vreme kad je novac vrhunski kriterijum a profit zamena za moral pronađu neku pukotinu u koju bi se zavukli i sklonili od cunamija koji preti da nas oduva sa lica Zemlje.
Na šta ga najlakše trošite?
Prepuštam mojim devojkama da se umesto mene muče sa tim problemom.
Jeste li romantični?
To nije pitanje za mene već za moju suprugu.
Verujete li u sudbinu ili u Boga?
Ponekad poverujem da verujem u Boga.
S kim delite sve tajne?
Tajne ne delim, već pokušavam da ih umnožavam. Svet bez tajni je dozlaboga dosadno mesto.
Šta ne biste nikad uradili?
Nikad ne reci nikad. Mislio sam da se nikad neću pojaviti u Gloriji.
Najlepše što vam se desilo dosad: privatno i poslovno?
Privatno: ćerke Ana Marija i Sofija i unuka Lana. Poslovno: sloboda. Što mogu da živim od svog slikarstva i za slikarstvo, kad hoću i koliko hoću.







