Tanja Bošković: Želim da se zamonašim

Autor:

22.04.2018 21:00

Foto:

Foto:



Nekadašnja buntovnica, femme fatale naše javne scene i pre svega velika glumica, poslednjih godina mir je pronašla u veri, da ne bi ranjavala ljude istinom radije je prećuti, a srećnom je čine posete manastirima i razgovori sa monasima

Tanja Bošković: Obiće nam se o glavu ako našu kulturu pretvorimo u servis za zabavu

Omiljena srpska glumica Tanja Bošković (64), poznata po buntovništvu u mladosti, u zrelim godinama mir je pronašla u veri, čak je razmišljala kako bi lepo bilo da se zamonaši. Uz opasku da se to nije desilo do sada “jer joj Bog nije dao moć poslušanja”, otkriva da je svaka poseta crkvi za nju najlepši poklon i da joj razgovori sa monasima i sveštenstvom najnežnije grle dušu. Tako je bilo i kada je nedavno sa koleginicom Radom Đuričin posetila manastir Banjsku u Kosovskoj Mitrovici, gde su njih dve u Centru kulture igrale predstavu “Primadone”, po tekstu španskog pisca Hosea Sinistere i u režiji Irfana Mensura. A samo dan pre tog 3. aprila sa komadom “Moja ti” Ateljea 212, koji je napisala Olga Dimitrijević a režirala Aleksandra Milavić Dejvis, Tanja je nastupila na Glumačkim svečanostima “Milivoje Živanović” u Požarevcu, gde ju je, za ulogu Zagorke, stručni žiri proglasio pobednikom treće takmičarske večeri.

Kakvi su utisci sa festivala?

- To je festival gde se pozivaju pozorišta da pokažu ono što je reprezentativno. Selekciju je napravio divni Miroslav Radonjić, a u žiriju su bile i Mira Banjac i Ana Sofrenović, meni takođe drage devojke. Već sledećeg dana u Kosovskoj Mitrovici, u Centru kulture, Rada i ja smo odigrale “Primadone”. Ljubazni domaćini su nas poveli u obilazak fantastičnog studentskog centra kakvog nema nigde drugde u Srbiji, kao i manastira Banjska. Tamo su nas dočekala dva monaha, a bio je i iguman koji nam je pokazao nova vrata na crkvi. Toliko sam srećna bila. Njima dvojici pomažu majstori iz Kruševca, hvala bogu, Banjska se obnavlja. To me je umirilo, sabralo u danima iskušenja velikih, jer je bila poslednja nedelja posta pred Uskrs, i bilo mi je potrebno da me neko nežno pomiluje u duši. E, to sam od Gospoda tamo dobila i to vam ne mogu rečima iskazati. To je okrepljujuće, umirujuće i očaravajuće u svakom smislu.

Jeste li nekad poželeli da se zamonašite?

- Razmišljala sam o tome. Međutim, mora čovek da bude svestan svojih nemoći. Ja nemam moć poslušanja, to je veliki dar a ja sam bila buntovnica u mladosti. Ali, postoji nešto u kreativnom biću krajnje neposlušno. Starac Porfirije u svojoj knjizi piše, između ostalog, o tome da je kao mlad monah imao duhovnika koji mu je govorio sve šta treba da radi. Njegovo kreativno biće poželelo je da izrezbari jednu grančicu i učinio je to, ali je dobio batine od duhovnika pošto nije tražio blagoslov. Da ne bih i ja dobijala batine, jer niko meni drugi ne treba da me kažnjava, sama to najbolje činim, prestala sam da maštam o monaškom životu. Meni je Bog dao darove da živim u svetu i hvala mu na tome, nisam zaslužila ni to. Veliki je poziv od Boga, i to je blagoslov veliki za one koji su pozvani da idu u monaštvo. Ja nisam. Meni Bog to nije dao. Dao mi je darove razne, za prijateljstvo, za borbu, za umetnost, dao mi je snagu lava, ali za poslušanje nije.

Ko zna, možda se jednog dana i ostvari ta vaša želja?

- Daj bože, volela bih to. Odnosno, da Bog omogući da se opametim. Primetila sam da mi je pamet bliža kad ćutim. To je istina. Ima ona divna knjiga “Nesveti a sveti i druge priče”, koju svima preporučujem. Valja čitati, bolji ćemo biti.

Da li ste vaše poimanje vere pokušali da prenesete na svoju decu i generalno mlade?

- Koliko je moguće. Dobri patrijarh Pavle je govorio: “Ne govorite deci o Bogu, nego govorite Bogu o deci”. Drugim rečima, molite se za decu svoju. A deca će sama, vođena primerom roditelja, polako se privoleti Bogu kad za to dođe vreme. Svoju decu sam krstila, naravno, i hvala Ivani Dimić koja je moja kuma. Ona ih je krstila, i to je velika radost. Ona se stara o Đorđevom i Laninom duhovnom zdravlju. Kumstvo je važan, ozbiljan posao. Moja Lana je već kuma, krstila je Taliju. I to je ozbiljno staranje, mislim da se tako, ako Bog da, najbolje stasava u dobrog čoveka.

Maja Gašić

Autor