Brajan Rašić: Kako me Peru i bukvalno ostavio bez daha

Autor:

24.04.2018 19:20

Foto:

Foto:



Muzički fotograf iskoristio je otvaranje svoje izložbe u južnoameričkoj zemlji smeštenoj između Pacifika i Amazonije za obilazak Kuska i Maču Pikčua, a pravu avanturu doživeo je noću uz aligatore

U Limi sam prvi put bio pre dve godine, kad sam imao izložbu o Rolingstonsima u peruanskoj Nacionalnoj biblioteci. Tada su Stonsi održali i koncert na tamošnjem stadionu prvi put i bilo je baš super. Do Lime sam stigao zahvaljujući Fabioli Bazo, Peruanki koja živi u Vankuveru, profesorki južnoameričkih studija koja je sa mnom uradila intervju, pa smo se sprijateljili. Izložba o Dejvidu Bouviju, s kojom sam gostovao i u Beogradu, ali sa daleko većom produkcijom, trebalo je da bude organizovana u peruanskoj prestonici prošle godine, međutim, uslovi su se stekli tek nedavno, polovinom marta. U Peruu se već osećam kao kod kuće i moram priznati da sam se divno proveo.

Popularnost

Na otvaranju izložbe u galeriji “Centro Cultural Ricardo Palma”, u prestižnoj prestoničkoj četvrti Miraflores, okupilo se više od dve stotine ljudi, a posebno me je obradovao dolazak njihove čuvene pevačice Suzane Baha, koju već smatram dragom prijateljicom. Domaćini su priredili i performans sa primabalerinom njihovog nacionalnog baleta Karlom Pikon, koja je bila odevena u crno-belo poput Bouvija.
Limu sam detaljno upoznao prilikom prethodnog boravka, obišao sam zanimljive katedrale i trgove, ali sam i saznao da je ona gastronomski centar Južne Amerike. Atmosfera i ljudi koje sam tamo sretao doprineli su da se osećam kao kod kuće. Peruanci su topli, srdačni i neposredni, od onih najmlađih koji te gledaju kao uzor, legendu, do starijih, za koje već mogu da kažem da su mi prijatelji. Imao sam sreće da sada u Peruu provedem desetak vrlo uzbudljivih dana, tokom kojih su mi se dešavale divne stvari.

Obojeni kukuruz

Bio sam u selima gde se prave šalovi od dlake lame i boje prirodnim bojama, nisam mogao da se načudim kakvih sve šara ima. Saznao sam da kod njih postoji više od pedeset vrsta krompira, i ne znam ni sam koliko vrsta kukuruza, čak i neke plave i teget. Peruanci su ponosni što je baš njihova domovina postojbina tih biljaka.

Zlato

U Kusku, u blizini čuvenog lokaliteta Maču Pikču, posetio sam muzeje u kojima možete da saznate kako je sve to građeno, a pokazali su mi i neki poseban kamen sa čak dvanaest uglova. Tamo sam otkrio da je taj deo zemlje, u vreme dok još nisu došli španski konkvistadori, bio izuzetno bogat zlatom, te da su gotovo sve porodice imale domaće životinje u minijaturi - od čistog zlata. Bilo je zlata svuda, i za Inke je bilo uobičajeno da ga koriste. Međutim, Španci su sve to odneli u svoju domovinu, pa sad samo možete da se čudite kad, recimo, uđete u neku crkvu a oni vam kažu da je njen oltar ili čak i čitava unutrašnjost svojevremeno blistala u čistom zlatu.

Na visini

Maču Pikču je priča za sebe, ne možeš da se ne oduševiš kad vidiš kakve su veličanstvene građevine napravili u 14. veku. On je svakako bio na mojoj listi i planirao sam da ga obiđem. Iako je bilo peruansko leto i padalo je obilje kiše, imao sam sreće. Tokom mog boravka bilo je pristojno vreme. Nezgodno je penjati se, visine su velike, vazduh razređen, prosto ne možeš da dođeš do daha, pa brojni posetioci, da bi sebi olakšali penjanje, žvaću listove koke, što baš i nije prijatno iskustvo, a ni ne pomaže mnogo.

Sa piranama

Bio sam i u džungli, sat vremena smo se čamcem spuštali niz reku Madre de Dios iznad koje se uzdižu Andi a okolo je prava prašuma. Sleteli smo na mali aerodrom, kombi nas je pokupio i dovezao do reke, pa smo onda više od sata njome plovili da bismo stigli do hotela, odnosno fensi bungalova smeštenih na samoj obali reke. Delovalo mi je potpuno nestvarno da usred te nedođije postoje vrlo udobne kolibe s vodom, stujom i svim blagodetima savremene civilizacije. Džungla noću ima uzbudljiv život, slušao sam razne zvukove, a nisam propustio priliku da se okupam u jezeru u kome živi čak tri vrste pirana. Vodič Rikardo mi je pokazao lepu peščanu plažu, i oslobodio sam se tek kad sam ušao u vodu i osetio stabilno peščano dno. Inače, tim piranama uopšte nisi zanimljiv, osim ukoliko ne osete krv, pa nije preporučljivo kupati se tu ako imate neku posekotinu.

Išao sam i u noćnu vožnju i video velike aligatore, kao i porodicu kapibara koja je na obali strpljivo čekala da neko voće padne na zemlju pa da ga smažu. Prešli smo i preko sedam visećih mostova, koji su na visini od pedesetak metara, i bilo je to vrlo neobično iskustvo, podsetilo me na filmove u Indijana Džouns fazonu koje volim da gledam. Tamo sam stalno morao da podsećam sebe da sam u Amazoniji, džungli koja obezbeđuje tri četvrtine vazduha za čitavu planetu, bez obzira na to što seku i uništavaju šume.

Peru trivija

Lima je proglašena gastronomskim rajem, ugledni magazin The Economist ju je svrstao u ‘Deset najboljih kuhinja na planeti’. Jedan od najpoznatijih restorana je tradicionalni ‘Pedro Solari’, koji je ugostio mnoge poznate zvezde. Kuvar, po kojem je restoran i dobio ime, danas ima 96 godina, a prve specijalitete počeo je da sprema sa nepunih 12.

Ne propustiti

Posebna poslastica i nacionalni specijalitet je ‘zamorče’, ili morsko prase (guinea pig), koje će vam s ponosom servirati i u najboljim restoranima. Jede se uz dodatak krompira ili kukuruza i drugog povrća. Meso je meko i ima ukus sličan svinjetini.

Maja Gašić

Autor