Andrijana i Nemanja Oliverić: Sin Uglješa je već izabrao ime za bebu

Autor:

29.09.2017 20:00

Foto:

Foto:



Glumački i bračni par priprema se za decembar kada bi trebalo da dobije kćerku, a proširenju porodice najviše se raduje njihov četvorogodišnji sin Uglješa koji sestru već naziva Breskvica

Glumački i bračni par Oliverić, Andrijana (34) i Nemanja (34), stalni članovi ansambla Pozorišta “Boško Buha”, s nestrpljenjem očekuje decembar kada bi na svet trebalo da dođe njihova devojčica, kojoj za sada još nisu odabrali ime. Iako je u šestom mesecu trudnoće, Andrijana, koju prijatelji i kolege zovu Bekana, još radi, a podršku tokom dugih trudničkih nedelja daje joj cela porodica, posebno suprug Nemanja i njihov četvorogodišnji sin Uglješa. U novu avanturu roditeljstva upustili su se svesno uvereni kako su deca blago koje treba što više gomilati.

Smatrate li hrabrom odluku da imate više dece?

Andrijana: Danas je svaka odluka hrabra. A hrabro je dobro, zar ne? Tako su nas bar učili, a tako i mi učimo ove što dolaze. Naravno da može biti frustrirajuće kada razmišljaš o lošim stvarima koje mogu da se dese, zamišljaš bedu i bolest. Onda te “napadaju” druge stvari, poput toga da sistem zahteva da misliš samo o sebi, o svom uspehu, karijeri, zaradi. Ako sebe dovedeš do tog plitkog razmišljanja, dete ti postaje prepreka. Svi su nam pričali o velikoj ljubavi koja se rađa između roditelja i deteta, a niko nam nije govorio o strahu. Taj strah je isto kao i ljubav ogroman, ali on ne odvraća nego nas stalno uči da budemo hrabri. Velika je privilegija biti superheroj svom detetu. Hvala mu na tome.

Šta se kod vas promenilo od kada ste saznali da ćete i drugi put postati roditelj?

Nemanja: Nisam imao dilemu oko drugog deteta, kao što nemam ni oko trećeg, četvrtog, a bogami ni petog. Odluka je, dakle, donesena svesno i namerno. Rođenje deteta je za mene i moje rođenje, što znači da će mi ovo biti treće. Sve što oni uče, učim i ja, i toliko sam bogatiji. Raduje me što ćemo dobiti devojčicu, to je drugi pol, drugo razmišljanje, drugi pogled na svet. Srećan sam zbog toga. Promena je jedino u tome što sad znam šta treba da radim, a kako ću to činiti, to će mi, nadam se, ona pomoći da razumem.

Kako se nosite sa drugim stanjem i kako ono utiče na muški deo porodice?

Andrijana: Nisam previše zahtevna trudnica, bar mislim da je tako. Zbog jakih mučnina koje me prate i u ovoj kao i u prethodnoj trudnoći nemam privilegiju da izmišljam šta bih jela, jer ništa posebno i ne želim. To su neke jednostavne i svakodnevne namirnice koje mi pre služe da utolim glad, a ne da ispunim neki svoj hir. Možda to i nije loše, da se ne bih puno ugojila. S obzirom na to da mi je druga trudnoća teža od prve, nosim bebu nisko pa ne smem da se umaram, već moram da ležim, i mogu reći da pored sebe imam dva ozbiljna džentlmena koji se u svakom trenutku brinu o meni. Pomažu mi, zabavljaju me i čine da mi svaki dan bude lagodan i lep. Naravno, tu su i moji roditelji, bez čije pomoći i postojanja ne bih mogla. Hvala im svima.

Kada očekujete porođaj?

Andrijana: Beba bi trebalo da se rodi baš pred sam kraj godine. Šalimo se kako ćemo joj staviti mašnu i da će ona biti najlepši novogodišnji paketić. Sa Uglješom sam se porodila u porodilištu “Dr Dragiša Mišović, a trudnoću mi je vodio doktor Rajko Nikitović. Bilo je to divno iskustvo za mene, pa zašto bih onda bilo šta menjala? Kupljen je već prvi bodić koji čeka decembar da bude prvi put obučen.

Jeste li već izabrali ime za dvojčicu?

Andrijana: Još nismo. Kada sam prvi put saznala da sam trudna, bili smo ubeđeni da nosim devojčicu i odlučili smo da će se zvati Lena. Kako nas je ultazvuk “iznenadio” i otkrio nam da ćemo dobiti dečaka, ostali smo zbunjeni jer tu opciju uopšte nismo razmatrali pa nam je dugo trebalo da odaberemo ime za sina. Ovog puta smo od početka imali ime Gavrilo za dečaka, a za devojčicu i dalje nemamo jasnu ideju, smišljamo. Jedino Uglješa ne brine o imenu. On je zove Breskvica po liku iz crtanog filma “Ledeno doba”.

Kako je Uglješa prihvatio vest da će dobiti sestru?

Nemanja: Jedva je čekao da čuje da ćemo i mi imati bebu, jer se nekako namestilo da su u njegovom okruženju svi počeli da dobijaju braću i sestre. Od početka je svima govorio da će biti sestra, kao da druga opcija nije postojala. Kako nismo odmah znali pol, morali smo polako da ga pripremamo i na mogućnost da će možda dobiti brata, uz priču kako je to odlično jer će imati sa kim da se mačuje, da se igra nindža kornjačama i transformersima. Ta ideja mu se toliko dopala da je, kada je saznao da ipak biti devojčica, rekao: “Dobro, ajde, može sad sestra, ali da mi obećate da ću posle dobiti i brata”.

Šta ima novo u vašim karijerama?

Andrijana: Prošla sezona je bila intenzivna za oboje. Pored premijere “Dana odluke” u mom matičnom pozorištu, imala sam predstave “Male tajne” i “Kazanova protiv Don Žuana” u Madlenianumu, “Noru” u Jugoslovenskom dramskom pozorištu i za mene vrlo značajno snimanje filma “Slepi putnik na brodu ludaka” sa divnim Goranom Markovićem. Pre nekoliko meseci radila sam i na novoj sezoni TV serije “Komšije”. Trenutno sam na zasluženom odmoru, ali uvek se tu nađe sinhronizacija crtaća, kao i snimanje emisije za decu “Plava ptica”, u kojoj može da se sakrije moj trudnički stomak.

Nemanja: Uskoro nastavljam rad na dve nove predstave, jedna je “Plemeniti provalnik” Darija Foa u mom matičnom teatru, a druga “Iz života insekata” Karela Čapeka u Beogradskom dramskom pozorištu. Sa manjom ulogom priključio sam se i ekipi serije “Pet”, koju režira Balša Đogo. Čekam početak pozorišne sezone i igranje hitova poput “Gospođa ministarka”, “Majstori, majstori” i “Iza kulisa” u Pozorištu “Boško Buha” i “Mrešćenje šarana” u Ateljeu 212. To su predstave koje su veoma gledane. Ljudi dolaze da ih vide po nekoliko puta, što je potvrda da dobro radimo. Tako da znam da sam na pravom putu.

Maja Gašić

Autor