Dilan konačno o Nobelu: Počastvovan sam, kao da sam otišao na Mesec

Autor:

12.12.2016 10:17

Foto:

Foto:



Iznenađujući dobitnik Nobelove nagrade za književnost Bob Dilan konačno je prozborio koju reč o nagradi. Posle viđšenedeljnog ćutanja slavni kanautor je sastavio pismo koje je pričitano na svečanoj ceremoniji kojoj on nije prisustvovao.

- Žao mi je što ne mogu da prisustvujem ceremoniji, ali znajte da sam duhom sa vama, i da sam počastvovan. Biti nagrađen Nobelovom nagradom za književnost, nešto je što nisam mogao ni da sanjam - poručio je američki kantautor Bob Dilan u svom zahvalnom govoru, koji je, u njegovo ime, sinoć pročitala američka ambasadorka u Švedskoj Azira Raji, na tradicionalnom Nobelovom banketu u Stokholmu.

Dilan nije došao na svečano uručenje, a švedska kraljevska porodica, članovi Akademije, ovogodišnji dobitnici Nobelove nagrade, i više od 1.300 uglednih zvanica u zdanju gradske skupštine, čuli su ono što je smatrao da ovom prilikom treba reći:

- Od malih nogu voleo sam da čitam i upijam dela onih koji su bili dostojni takvog priznanja: Kiplinga, Šoa, Tomasa Mana, Perl Bak, Albera Kamija, Hemingveja. Ove gromade književnosti čija se dela uče u školi, drže u kućnim bibliotekama širom sveta i o kojima se govori sa puno poštovanja, oduvek su ostavljale dubok utisak na mene. To što sam se sada pridružio imenima na toj listi, zaista me ostavlja bez reči.

Dilan je napisao da ne zna da li su pomenuti pisci ikada pomišljali o Nobelovoj nagradi, ali da pretpostavlja da svako ko piše knjigu, pesmu ili dramu bilo gde u svetu, pritajeno o tome sanja duboko u sebi:

- Da mi je neko rekao da imam i najmanje šanse da dobijem "Nobela", pomislio bih da imam iste izglede za to kao i da se nađem na Mesecu. Iznenađujuća vest o nagradi zatekla me je na putu, i trebalo mi je nekoliko minuta da dođem sebi. Pomislio sam na Šekspira. Pretpostavljam da je mislio o sebi kao o dramaturgu. Njegova dela rađena su za scenu. Da se govore, ne da se čitaju. Kada je pisao "Hamleta", siguran sam da je prvenstveno mislio o bezbroj banalnih stvari: Koji su pravi glumci za ove uloge? Da li zaista želim da ovo smestim u Dansku? Da li ćemo biti plaćeni? Da li će biti dovoljno dobrih mesta za moje pokrovitelje? Gde da nađem ljudsku lobanju? Mogu da se kladim da Šekspir ni u malom mozgu nije gajio pitanje: da li je ovo književnost?

Dilan je u svom tekstu naglasio da nije razmišljao o ovakvom uspehu ni kada je kao tinejdžer počeo da piše pesme, čak ni kada je počeo da stiče renome.

- Nadao sam se da bi moje pesme mogle da se čuju u kafićima ili barovima, možda kasnije čak u Karnegi Holu ili londonskom Paladijumu. Ako bih sanjao velike snove, zamišljao bih kako bi bilo da snimim ploču, i čujem svoje pesme na radiju. To je za mene bila glavna nagrada, znak da si dopro do široke publike i mogućnost da nastaviš to što radiš. Pa, radim to što sam namerio već dugo. Snimio sam desetine ploča, i svirao hiljade koncerata širom sveta - napisao je Dilan, i zaključio:

- Ali, kao Šekspir, takođe sam često okupiran sličnim životnim stvarima: Koji su najbolji muzičari za ovu pesmu? Snimam li ovo u dobrom studiju? Da li je ova pesma u pravom tonalitetu? Neke stvari se ne menjaju, čak ni posle 400 godina. Nisam imao vremena da se zapitam: da li su moje pesme književnost? Zato se zahvaljujem Švedskoj akademiji - kako za odvojeno vreme da razmotri to suštinsko pitanje, tako za donošenje tako divnog odgovora.

Komentari. (0)

Loading