Zoran Kiki Lesendrić: Da nema rakije, ne bi bilo rokenrola

Autor:

29.06.2017 21:00

Foto:

Foto:



Kompozitor, pevač i lider beogradskog sastava ‘Piloti’ proputovao je pola sveta i upoznao se s različitim gastronomskim navikama drugih naroda, što ga je navelo na zaključak da čašica srpskog nacionalnog pića podjednako podstiče kreativnost i raspoloženje

Kantautor Zoran Kiki Lesendrić (56), koji je sa svojim “Pilotima” održao fantastičan koncert na Tašmajdanu, sa nostalgijom priča o vremenima kad su se u čuvenim crvenim kioscima PKB-a jele najbolje viršle i kobasice u Beogradu. Zbog njih ga nije mrzelo da potegne s jednog na drugi kraj grada.

- Dok smo kao klinci svirali rok po garažama, većina nas je doručkovala, ručala i večerala te preukusne viršle i kobaje. Uz trouglasti jogurt imali smo super obrok. Onda su viršle bile od mesa, bez aditiva, zdravije i ukusnije. Takvo je bilo i meso, povrće, sve. U stvari, kako kaže “Prljavo kazalište”, sve je lako kad si mlad, i udicu da pojedeš, ništa ne osetiš.

Muzičaru čije pesme obožavaju mnoge generacije detinjstvo miriše na bakinu štrudlu od maka.

- Tvrdim da je moja baba pravila najbolju makovnjaču na svetu. Jedino što je sa njom moglo da se meri jeste sultijaš kod Abdula na Banovom brdu. On je umeo neverovatno dobro da ga pravi, ukuva mleko, ono čak malo i zagori, pa mu da onaj poseban šmek. Odozgo pospe suvo grožđe, ma milina jedna, kralj slatkiša, definitivno. Nažalost, više nema ni Abdula ni moje omiljene poslastice.

BRONHI KAO FORA

Iako mnogi misle da je nadimak Kiki dobio po istoimenim bombonama, istina je nešto sasvim drugo.

- Bilo je nas nekoliko Zorana u kraju, a ja sam bio najsitniji i od milošte su me prozvali Kiki. Mada, nekoliko drugara me iz štosa zove Bronhi.

Kikijeva majka je Vojvođanka i trudila se da za njega, brata i sestru sprema zdrave obroke.

- Mi smo bili čudna zajednica, svako je gledao sebe. Ko prvi dođe do stola, taj pokupi sve. Majka je kuvala mahom ono što ja nisam voleo, na primer “zdravu” boraniju sa rezancima, koju nisam mogao ni da okusim. Zapravo, bio sam mesojed, kao i većina. Kad sam se oženio, supruga Ljiljana je preuzela brigu o kuvanju, i ona to stvarno sjajno radi.

Zoran i Ljiljana su u braku 26 godina, pre toga su se sedam godina zabavljali. Imaju sina Đorđa koji je prošlog maja diplomirao poltičke nauke i međunarodne odnose na Univezitetu “Džon Kebot” u Rimu. Za razliku od oca, koji ne zna ni sendvič da napravi, Đole dobro kuva. Ali Zoran ipak ume da iznenadi suprugu tako što je odvede u omiljeni restoran na pastu. A pošto je Đole već zreo čovek, Kiki se lagano priprema i za ulogu dede.

- Čini mi se kao da je sin u prošlom veku otišao od nas, iako je to bilo pre samo šest godina. Voleo bih da nađe pravu ženu i da bude srećan. Ljilja i ja oko njegovog odgoja nismo mogli mnogo da se oslonimo na moje roditelje, ali su nam njeni dosta pomagali i baš smo bili bliski. Nadam se da ćemo i nas dvoje biti tako fini baba i deda.

Na početku braka Lesendrići su dugo živeli u toplijim krajevima, prvo u Južnoj Africi, potom u Grčkoj.

- Južna Afrika je gastro raj, jer tamo žive različita plemena, Bušmani, Zulu, ali ima i mnogo Indusa, Pakistanaca, Engleza, raznih nacija. Najčešće sam jeo indijsku hranu, po mom mišljenju najbolju na svetu, i to u kombinaciji s lokalnim začinima. Kako je taj deo Afrike izuzetno bogat ribom, nigde nisam video toliko vrsta, često smo jeli i riblje specijalitete. Veoma ukusan je i biftek od bivola, kao i mleko te životinje i sir napravljen od njega. Ko to nije probao, ne zna šta je propustio. A na Zakintosu, gde boravimo već 15 godina, zvezda jelovnika je gurnopol, odnosno pečeno prase. Spremaju ga isto kao i mi, na ražnju, samo što mu dodaju neke začine. Meni je mnogo ukusnija kritska kuhinja, koju čine sveže ili bareno povrće.

KOPRIVNJAČA ZA GRLO

Nedavno je sa svojim “Pilotima” bio na turneji u Kanadi, gde nije bio oduševljen gastro ponudom.

- Njihova kuhinja je dosta začinjena. Jedino smo dobro jeli u restoranu Džejmija Olivera, i to neku pastu. Dopala mi se vijetnamska klopa, njihove supe sa bambusom i vrlo malo mesa. To je hrana koja daje energiju a nije kalorična, a takvo nešto nam je trebalo pred nastupe. Jer, davno sam platio školu kad smo kao klinci, osamdeset i neke, jedva preživeli u Vršcu. Domaćin nam je bio vlasnik picerije koji nas je dobro nahranio vrućim testom, i kad smo počeli koncert, svima nam je bilo muka. Od tada nema klope tri sata pre svirke. Posle može i roštilj.

Obično im pre nastupa nude vino, pivo ili rakiju.

- Rakija je fenomenalna, naravno kad se ne pretera. Sećam se da mi je jedan čuveni gitarista, stranac, koji je bio moj gost pre dve-tri godine, rekao: “Da sam pre probao rakiju, ne bih nikad koristio ništa drugo. Ona je super, daje energiju!” Inače, imam sreću što mi je studio na Adi, u istoj zgradi gde je i Kajakaški savez Srbije. Pošto su kajakaši mahom iz Vojvodine ili sa juga Srbije, svi donose kvalitenu rakiju koju prave sa ljubavlju. To su kruške, dunjice, i volim ujutru da popijem po čašu, a nedavno sam dobio i neke čudne rakije od koprive iz Crne Gore, sa planina, koje se preporučuju za krvne sudove.

Zbog jednog rutinskog lekarskog pregleda zamalo je ostao bez svih drugova.

- Otišao sam na kontrolu i doktorka me pitala jesam li alkoholičar. Kad sam to ispričao drugarima, počeli su da me zezaju da sam alkos, a ja, da bih im dokazao da greše, istog momenta sam prestao da pijem. I tako sedam meseci. Čak sam svima pričao da ne treba da piju, zbog čega su prestali da se druže sa mnom, uz komentar da sam postao dosadan. Sada je sve opet u redu. Uostalom, ne pušim, nisam nikad probao droge, pa još i da ne pijem, kakav bi to život bio? Mogao bih da radim u fabrici.

Dan obično počne čašom ceđene pomorandže. Kad ima vremena, voli da pojede i jaja, na više načina.

- Često mi se u tanjiru nađu i cerealije, ali mi baš i ne prijaju, mislim da su one precenjene. Mi smo Balkanci i smatram da je važno da jedemo namirnice sa našeg podneblja. U šali kažem da kad bih stalno jeo suši, verovatno bih se pretvorio u Japanca, postao bih samuraj sa Banovog brda.

JEDNOM I NA MESECU

Autor mnogih divnih balada iskreno priznaje da je napravio “neopisivu glupost” sa pesmom “Poješću sve kolačiće”.

- Prvo sam uradio reklamu za jednu hrvatsku firmu, pa onda posle i za grčku. Međutim, jedna druga hrvatska firma mi je tražila da napravim isto, samo na temu “Poješću sve ćevapčiće”. Unakazili su mi pesmu, ali dobro su platili. Imali su kampanju u Hrvatskoj, Sloveniji i Albaniji, ne biste verovali kakve sam ugovore potpisao. Ipak, ne mogu da zamislim da pišem baladu o pašteti.

Posle nedavnog koncerta na Tašu predstoji mu turneja po Srbiji, potom nastupa na Zakintosu i Lefkadi. Učestvovaće i na brojnim festivalima, tako da će leto provesti radno.

- Zadovoljan sam kako ovaj bend svira, imali smo 240 koncerata u poslednjih sedam godina. A da mi je 1981, kad smo prvi put svirali na Tašu, neko rekao da ću na istom mestu pevati 2017, to bi bilo kao da mi sad neko kaže da ću 2080. održati koncert na Mesecu.
Pet omiljenih rakija:

1. Dunja
2. Kruška
3. Fragolino (italijanska rakija od jagode)
4. Jabuka
5. Uzo

Maja Gašić

Autor

Komentari. (0)

Loading